Bit će proglašeni blaženima roditelji svete Male Terezije

Francuska biskupija Bayeux-Lisieux slavi i priprema se za 19. listopada kada će biti proglašeni blaženima Louis i Zèlie-Marie Martin, roditelji svete Male Terezije, zaštitnice misija i crkvene naučiteljice. Zahvaljujući njihovom zagovoru, mali Pietro Schilirò je 2002. godine ozdravio od teške plućne malformacije. Osvrnuvši se na skoru beatifikaciju u razgovoru za našu radio postaju otac Antonio Sangalli, vicepostulator kauze, rekao je da je poznavao djetetove roditelje, koji su trebali donijeti tešku odluku, zaustaviti stroj koji je održavao dijete na životu. Rekao sam im da se mole roditeljima svete Male Terezije, koji su od devetero djece izgubili četvero, da će nam oni pomoći prihvatiti volju Božju, čak ako bude bolna i teška. Stoga smo počeli moliti, roditelji za roditelje da ne izgube vjeru – primijetio je otac Antonio.
Na upit kakvi su bili roditelji svete Male terezije, rekao je da bez njih ne bismo imali svetu Malu Tereziju. Bili su par koji je živio brak i svetost sakramenta, a prije braka svako je od njih žudilo za svetošću. Djeci su prenijeli vjeru, ljubav prema misijama, naučili ih moliti i živjeti sakramentalnim životom. Zaista je zadivljujuća njihova vjera, ljubav prema Crkvi, odanost crkvenom nauku i zapovijedima. Sveta Terezija govori o svojim „neusporedivim roditeljima“. Oni su život prihvaćali kao dar Božji, znali su da djeca ne pripadaju njima, nego su im darovana kako bi ih mogli darovati Gospodinu. Djecu nisu smatrali vlasništvom, nešto čemu posvetiti vlastitu ljubav kako bi u starosti od toga imali koristi. Odgajali su ih za slobodno odlučivanje, s najvećom slobodom i poštovanjem – rekao je vicepostulator.
Na primjedbu kako su oni uzor bračne ljubavi, rekao je da njihov bračni život može biti za poduku mnogima; dosta je pomisliti kako su na početku braka deset mjeseci živjeli u djevičanstvu. Nije to bio otpor prema tjelesnosti, prema spolnome životu, nego su spolni život smatrali očitovanjem Božje ljubavi. Svako je od njih u drugome tražio Boga. Bila je to nesebična ljubav, nimalo posesivna, bila je čisto darivanje. A na upit kako je čudo djelovalo na obitelj Schilirò, rekao je kako su ga prihvatili kao ogromni i besplatan dar Božji. Shvaćali su da ga nisu zaslužili, a neizmjerno su zahvalni za primljenu milost, postignutu pomoću molitve brojnih prijatelja. Oni se nikada nisu smatrali dostojnima tako velikoga dara, na njemu su neizmjerno zahvalni Gospodinu – zaključio je otac Antonio Sangalli.