O biblijskim čitanjima 16. nedjelje kroz godinu razmišlja vlč. Mislav Kutleša

Draga braćo i sestre!
Današnje evanđelje nam govori o životu kršćanina u današnjem svijetu i kako se valja prema njemu postaviti.
Već na početku parabole nalazimo jednu problematičnu situaciju koju sluge nikako nisu očekivali niti mogu razumjeti. Postavljaju pitanje svome gospodaru: „Gospodaru, zar nisi dobro sjeme posijao po svojoj njivi? Odakle ljulj?“ Pred takvim prizorom sluge se zbunjuju i ne mogu objasniti, ali ne mogu ga objasniti niti Isusovi učenici koji bivaju sablažnjeni: ako Kraljevstvo Božje zaista dolazi, kako onda objasniti sve zlo koje je prisutno u svijetu? Kako to da toliko snažan i određujući trenutak ne donosi svijetu promjenu? Što dakle onda mijenja evanđelje i u čemu je sva njegova radost? Spasenje koje nam daje Isus kako je promijenilo svijet? Pokušajmo u razmatranju shvatiti da je zlo uvijek prisutno, i to ono zlo koje naša vjera označava kao grijeh od kojeg nas je Božje spasenje trebalo osloboditi. Dobro i zlo su uvijek prisutni, i kao da na neki način zajedno rastu.
Parabola nas poučava da spasenje ne može biti nikome postavljeno kao što se ne može postaviti niti prisiliti na prihvaćanje Kraljevstva Božjeg.
Učenici svih vremena mogu potvrditi da se svaki dan Kraljevstvo Božje daje svijetu u kojem su mogući i drugi izbori. Parabola o ljulju koji raste usred pšenice objavljuje nam realnost i iskustvo koje doživljavamo svakodnevno. Situacije u kojima naš način života neke stvari ne može promijeniti, a to je da korov uvijek ostaje korov. Tako da dok je prisutna pšenica bit će prisutan i korov. Sve dok svijet ostaje svijet, zlo će ostati prisutno.
Poslije svega, ljudska sloboda nije neka isprazna riječ, zlo i grijeh od kojih nam poruka spasenja objavljuje oslobođenje je konkretna realnost. Spasenje se ne događa na neki magičan način već treba biti svjestan, već sada, njegove prisutnosti. Dakle što nam je činiti? To je središnje pitanje današnje parabole. Dakle, dovoljno je otvoriti oči i svatko će moći uvidjeti u kolikoj je količini prisutan korov, koliko guši rast pšenice i koliko može spriječiti žetvu. Nakon ovakve konstatacije svaki bi čovjek, a tako i sluge iz evanđelja pribjegli onom najnužnijem, da odemo i da ga počupamo. Ali gospodar odbija takvu soluciju: „Ne, da ne biste, čupajući ljulj, počupali s njim i pšenicu“. Dakle u božanski plan ne ulazi obrađivati dobro u nekom izoliranom svijetu. Vrijednosti Kraljevstva Božjeg trebaju biti proživljene u konkretnom svijetu, u kojem kršćani, i svi koji slijede Božju volju, nisu sami. Učenici Isusovi ne smiju stvoriti jedan zaseban krug poput farizeja. Iskustvo vjere ne smije biti proživljeno u izoliranosti. Jedini korov koji možemo dopustiti da se iščupa jest onaj u nama tj. u našim srcima. Za ostalo treba brigu prepustiti Bogu, koji će se pobrinuti u odgovarajuće vrijeme.
Ostavite oboje neka rastu do žetve zapovijeda gospodar. Bit će žetve poslije svega. Potrebno je imati također u vidu da korov iako ga ima u izobilju i da često guši rast pšenice, ipak nikad neće nadići pšenicu. Potrebno je imati pouzdanja i vjerovati da će Kraljevstvo Božje ispuniti svoj put.
Bilo prije ili poslije spasenja u Isusu Kristu, ljudska priroda ostaje ista, kako je sposobna za dobro tako je sposobna i za zlo. Stoga evanđelje poziva ljude dobre volje da budu hrabri i da promijene svoje životne izbore, da teže k dobrome, te svima obećava Božju milost da to i izvrše, ali im obećava i više od toga, obećava im vječnu nagradu: ŽIVOT.