Više od 150 tisuća mladih jutros je pjesmama i poklicima u sydneyskoj luci pozdravilo
dolazak bijele Papine brodice, koju je pratilo drugih 12 brodica s mladima. U brodici
s Papom bilo je 16 mladih, 12 s četiri kontinenta i četvero iz Australije. Na izlasku
iz brodice Papi su domorodci plesom i svojim pjesmama poželjeli dobrodošlicu. Dobrodošlicu
mu je u ime Crkve u Australiji poželio kardinal George Pell, sydneyski nadbiskup.
Primio je Papu kao Petrova nasljednika, a u pozdravnom govoru se spomenuo Velikoga,
Ivana Pavla II., začetnika Svjetskoga dana mladeži koji je dvaput posjetio Australiju.
Obraćajući se mladima Papa se osvrnuo na glavne teme ovoga Svjetskoga dana: podsjetio
je na patnje i nepravde koje su pretrpjeli domorodci te na čuvanje okoliša. Govoreći
o dugom letu iz Rima do Australije, rekao je kako je mogao uživati u ljepoti stvorenoga.
Moramo priznati rane – primijetio je Benedikt XVI. – nanesene zemaljskoj površinu:
eroziju, krčenje šuma, rasipanje mineralnih i morskih dobara poradi nezasitnoga konzumizma
dok nekim državama prijete poplave, a drugima suše. Papa je potom upozorio na socijalne
rane kadre iskriviti stvoriteljsku svrhu, poput zloporabe alkohola i drogâ, nasilja
i spolnoga srozavanja. To se događa – rekao je – jer su sloboda i snošljivost često
odvojeni od istine. Po shvaćanju svijeta nema apsolutne istine koja vodi naš život.
Relativizam povlašćuje „iskustvo“ odvojeno od dobra, koje vodi lažnoj slobodi, moralnoj
i intelektualnoj pomutnji, gubitku samopouzdanja pa čak i beznađu. Krist pruža
više, dapače nudi sve. Jedino On, koji je istina, može biti put, dakle i život koji
primamo po krštenju. Bog nas po kršenju uvodi u svetost, posinjuje nas i tako postajemo
novo stvorenje. Boga ne možemo ostaviti „na klupi“, vjera se ne može ograničiti na
privatnost, religija i vjera ne smiju se odstraniti iz javnoga života. Sekularizirano
viđenje – primijetio je Benedikt XVI. – želi društvo oblikovati bez slike Božje, ali
to udaljavanje od Božjega nauma prouzrokuje nered s neizbježnim posljedicama za ostatak
stvorenoga. Koje mjesto na socijalnoj razini – zapitao se Papa – pripada starima,
siromašnima, useljenicima i bezglasnima? Kako zaustaviti obiteljsko nasilje nad majkama
i djecom? Kako zaštiti majčinsku utrobu? Kako se može poštovati umjerenost, održivi
razvoj, pravednost, mir, brigu za okoliš ako se krši dostojanstvo ljudskoga života
od začeća sve do naravne smrti? Naše srce i um žude za životom u kojem vlada ljubav,
gdje su darovi zajednički, u kojem se izgrađuje jedinstvo, gdje je sloboda u skladu
s istinom, a identitet se učvršćuje u poticajnome zajedništvu. To je djelo Duha Svetoga.
Tu nam nadu ulijeva evanđelje Isusa Krista koji nam po krštenju i krizmi dariva svoj
duh. Pozdravljajući mlade na talijanskome jeziku, Papa ih je pozvao da s velikim nutarnjim
zauzimanjem žive ove milosne dane: darovima Duha Svetoga otvorite srce kako biste
očvrsnuli u vjeri i sposobnosti svjedočiti uskrsloga Gospodina – rekao je Benedikt
XVI. Nakon susreta s mladima Papa je između dvoreda razdragana mnoštva otišao
u kanoničku biskupijsku kuću, potom je posjetio australskoga premijera Rudda u njegovoj
rezidenciji. Premijer Rudd je u govoru dobrodošlice Benedikta XVI. nazvao „glasom
nade i apostolom mira“, a pozdravio ga je – na njihov zahtjev – u ime domorodaca.
Uzvraćajući na dobrodošlicu, Papa je zahvalio australskoj vladi što je prošlih mjeseci
priznala nepravde učinjene domorodcima, te poželio njihovo veće uključivanje u gospodarstvo
i školski odgoj. Ponovno se osvrnuo na očuvanje okoliša te podsjetio na australski
prinos u čuvanju mira na azijskome jugo-istoku. Govoreći pak o Svjetskome danu mladih,
svrsi svoga putovanja, rekao je kako ga Dan ispunja nadom za budućnost Crkve i našega
svijeta, mladi su – istaknuo je – krenuli na dug i naporan put jer žele zajedno produbiti
svoju vjeru i dijeliti radosno iskustvo zajedništva u Crkvi. Pozvao je sve mlade okupljene
u Sydneyu da se ne boje postati sveti jer je to potrebno današnjem svijetu. Papa se
prije susreta s australskim vlastima zaustavio na grobu australske blaženice Mary
McKillop. Crkva u Australiji ima uzor kršćanskoga života kojim se treba
nadahnjivati - to je sestra Mary MacKillop, prva australska blaženica. Njezin je grob
papa Benedikt XVI.pohodio u prigodi današnjega prvog javnog izlaska. Njezino zalaganje
u obrani onih s kojima se nepravedno postupalo, te praktični primjer svetosti, postali
su vrelo nadahnuća za sve Australce – rekao je Sveti Otac. Tko je bila Mary MacKillop?
Bila je, prije svega, hrabra žena. Energična i moderna u svojemu suočavanju sa životnim
teškoćama, unatoč tomu što je živjela u drugoj polovici XIX. stoljeća. Kao prvo dijete
škotskih roditelja koji su se doselili u okolicu Melbournea, živjela je skromno, a
s 18 godina počela je raditi kao učiteljica u južnoj Australiji. Taj joj je posao
širom otvorio obzor koji ona, nakon susreta s jednim svećenikom, ocem Giulianom Tenisonom
Woodsom, pretvara u izvanredno djelo. Postala je prva učiteljica bez plaće. Zajedno
s djevojkama koje su joj se ubrzo pridružile, besplatno je poučavala siromašnu djecu.
Poučavale su ih općoj kulturi i Evanđelju. Djelo je poslije postalo redovnički institut
sestara Kćeri svetoga Josipa, koji je biskup odobrio 1868., ali Mary je već bila otvorila
drugu školu. Putovala je na konju iz jednoga mjesta u drugo, na ogromnim australskim
udaljenostima; jednom je putovala i noću kako bi pružila pomoć jednoj umirućoj redovnici;
jednom se pak bacila u nemirnu rijeku koja je odnosila jedno dijete; a posvojila je
i jednu napuštenu djevojčicu. Kao što se često događa, njezina revnost i kršćanska
dosljednost izazivale su protivljenje i ljubomoru. Stoga je Marija od Križa – kako
je bilo njezino redovničko ime – bila podvrgnuta napadima, pa i sramotnim optužbama,
koji su završili izopćenjem. Sestra Marija se poslušno pokorila, ali istina je izišla
na vidjelo. Biskup je povukao izopćenje, ispričavajući se redovnici koja je već bila
okrenuta prema Rimu, gdje ju je 1873. godine Pio IX. primio u audijenciju, a 1883.
papa Leon XIII. odobrio Pravilo. Sestra Mary je tada imala 46 godina, a kongregacija
koju je utemeljila doselila se i u Novi Zeland. Životna dob i bespoštedni način života,
narušili su zdravlje sestre Mary, te je popustilo upravo srce koje je postalo dom
za brojnu australsku djecu bez doma i sredstava za život. Umrla je 8. kolovoza 1909.,
a 1995. godine, tijekom svojega putovanja u Oceaniju, Ivan Pavao II. ju je proglasio
blaženom. Danas sestra Mary živi u 900 redovnica koje slijede njezin trag. Najbrojnije
su u Australiji, ali djeluju sve do Perua.