Prehrambena kriza do koje je došlo zbog porasta cijena nekih proizvoda koji su osnovna
hrana za milijune ljudi, te istovremeno veliko poskupljenje goriva, dovelo je, na
globalnome planu, do dosad neviđene krize. Na to je ponovno upozorila Organizacija
ujedinjenih naroda za prehranu i poljodjelstvo (FAO), samo nekoliko tjedana nakon
svjetskoga sastanka na vrhu održanoga u Rimu, a posvećenoga upravo problemima pothranjenosti
i poljoprivredne proizvodnje. Prema novim podacima koje je objavio Jacques Diouf,
glavni ravnatelj te agencije Ujedinjenih naroda, a koje je prenijela agencija Misna,
u 2007. godini u svijetu je bilo 50 milijuna više siromašnih koji trpe glad. Brojne
zemlje pogođene krizom nisu u stanju same se suočiti s tim problemom, stoga im je
žurno potrebna multilateralna pomoć, te veze s međunarodnim ustanovama i drugim zemljama.
Razni su čimbenici uzrok ove teške krize, a među njima je veća potražnja poljoprivrednih
proizvoda do koje dolazi zbog demografskoga rasta i gospodarskoga razvoja zemalja
koje su u naglome razvoju; zatim odluka nekih velikih zemalja o ulaganju u biogoriva,
te lakoća kojom taj sektor raste oduzimajući poljoprivredi obradivu zemlju; kao i
nestalnost u poljoprivrednoj proizvodnji do koje dolazi zbog klimatskih promjena i
njihovih posljedica, a posebice suša i poplave koje su prouzrokovale ogromnu štetu
u Africi i jugoistočnoj Aziji. Prema mišljenju Organizacije ujedinjenih naroda za
prehranu i poljoprivredu (FAO), kako bi se odgovorilo na aktualnu krizu, proizvodnja
prehrambenih dobara trebala bi do 2050. godine biti udvostručena. Osim toga, osuđuju
se zemlje izvoznice poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda koje špekuliraju na tržištu
kako bi zaštitile svoje potrošače. Spomenuta agencija Ujedinjenih naroda ističe također
kako su javna sredstva namijenjena zemljoradnji u zemljama u razvoju znatno smanjena,
a podatak koji posebice zabrinjava jest godišnji gubitak obradive zemlje u svijetu,
između 5 i 10 milijuna hektara, kojemu je uzrok slabljenje tla. Pa ipak, na velikim
područjima Afrike, Latinske Amerike i središnje Azije postoje veliki potencijali,
još uvijek neiskorišteni za širenje poljoprivrednih terena.