Uz liturgijska čitanja svetkovine svetih apostola Petra i Pavla razmišlja Krešimir
Dajčman
Draga braćo i sestre, danas kao i svake godine na današnji datum slavimo dva velika
sveca, sv. Petra i Pavla, stupove koji čine temelje naše vjere. Kao uvijek do sada,
kršćani su hodočastili u Rim, kako bi se pomolili na grobovima svetaca da bi obnovili
svoju vjeru u zajedništvu sa svom braćom kršćanima. Što možemo izdvojiti o dvojici
velikih i važnih svetaca među tolikim značajnim karakteristikama, djelima i svjedočanstvima
koja označavaju njihove živote i mučeništvo? Petar i Pavao su po prirodi različitog
karaktera, ali su identični u ljubavi prema Kristu i prema Crkvi. Obojici se mijenja
ime: Šimun će se zvati Petar, a Savao će se zvati Pavao. Obojica susreću uskrslog
Krista: Petar na obalama Jordana, a Pavao na putu za Damask; zavedeni su Kristom i
za njega daju svoj život kao mučenici u Rimu. Dvojica svetaca koji, možemo to tako
reći, nikada ne miruju; ljudi kao i svi mi, sa mnogim slabostima, strahovima, sposobni
izdati, ali koji se potpuno pouzdaju u Isusa, a on se uzda u njih. Petar će ponoviti
triput svoju ljubav za Krista, a Pavao će bezbroj puta ponavljati kako je on, progonitelj,
milošću postao apostol, učenik Kristov. Govoreći o Petru i Pavlu možemo govoriti
o njihovoj veličini i svetosti, ali možemo i o njihovim slabostima i grijesima, no
s koje god strane krenuli, uviđamo da je u biti ista stvar – upravo je milosrđe i
dobrota Gospodnja ta koja mijenja njihova srca od grešnika u velike svece, a njihova
je ljubav prema Gospodinu toliko strastvena da daju svoj život za njega. Petar
je toliko puta pokazao svoj karakter, svoju slabost, poteškoću u razumijevanju Isusove
volje i riječi. Prisjetimo se trenutka kada mu Isus kaže: „Odlazi od mene sotono!“.
No, ipak svoju ljudskost i slabost najizrazitije pokazuje u trenucima Isusove muke.
On koji je rekao „i ako te svi napuste, ja te neću napustiti nikada“, u strahu pred
jednom služavkom koja ga je prepoznala triput zaniječe i kune se da poznaje Isusa.
Jadan Petar! Ali upravo u tim trenucima Isusov i Petrov pogled se susreću, te Petar
kuša milosrđe i pušta se u spasonosno krilo Kristovo. Nakon uskrsnuća, Isus ispituje
Petra triput o tome da li ga ljubi, a Petar tada zna pravi odgovor – Ti znaš da te
ljubim. Petrov život je unatoč mnogim poteškoćama i slabostima prepun ljubavi prema
Kristu, čiji vrhunac doseže u progonstvima i patnjama koja su okrunjena mučeničkom
smrću. A Pavao, uvjereni farizej i progonitelj kršćana, on koji je sudjelovao u
mučeništvu sv. Stjepana, dopušta da se njegovo srce obrati i promijeni njegov život
od susreta s Kristom. Njegovo obraćenje koje se dogodilo na putu za Damask, samo je
početak velike misije u kojoj troši svoj život za druge, sve do trenutka u kojem potvrđuje
„Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac
pravednosti kojim će mi u onaj dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni,
nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov dolazak.“ Tako su slabi ljudi, grešnici
i obraćenici dali život za Gospodina i postavili temelje kršćanske zajednice – Crkve,
koja će se proširiti po cijelome svijetu. Ni mi se nikada ne trebamo obeshrabriti
pred slabostima, već trebamo uvijek imati pred sobom figure Petra i Pavla, dvojice
toliko različitih ljudi, koji zajedno osiguravaju jedinstvo Crkve. Petar je stijena
na kojoj je Krist želio sagraditi Crkvu i njemu su povjereni ključevi Kraljevstva,
dok je Pavao prozvan apostolom naroda jer je kao zaduženje dobio propovijedati evanđelje
do na kraj svijeta. Na današnji dan pozvani smo obnoviti svoju vjeru u Boga i u
Crkvu i iznova ju postaviti na već dobro poznate temelje. U vjerovanju molimo ovako:
„vjerujem u jednu crkvu, katoličku i apostolsku“ – upravo u Crkvi imamo autentičan
odnos s Kristom, jedinim spasiteljem; i s Bogom, Ocem, kojeg nam je Krist objavio.
Danas smo posebno pozvani promišljati o našoj aktivnoj prisutnosti i odgovornosti
u Crkvi, da bi uistinu mogla biti sve više jedno u sebi, a misija u svijetu. Pozvani
smo surađivati sa svetim Ocem u ljubavi prema mnogim siromašnima na zemlji, kojima
trebamo prenijeti konkretan znak Božji, a to je ljubav i providnost. Neka nam svima
ovaj poziv bude poticaj da izađemo iz vlastitih oholosti i zatvorenosti, te se otvorimo
potrebama drugih slijedeći primjer svetih Petra i Pavla koji su u ljubavi prema Gospodinu
i bližnjemu uspjeli nadići vlastite grijehe i slabosti.