Prije dvadeset godina 26. lipnja preminuo je Hans Urs von Balthasar, po brojnima teološki
div dvadesetoga stoljeća. Rođen je u Švicarskoj 1905. godine, a u Družbu Isusovu stupio
je 31. listopada 1929. Bio je veliki prijatelj s kardinalom de Lubacom. Osnivatelj
je zajednice svetoga Ivana, a začetnik je međunarodnoga časopisa za teologiju i kulturu
„Communio“, dobitnik nagrade Pavao VI. za teologiju, a Ivan Pavao II. ga je imenovao
kardinalom, no, preminuo je dva dana prije predavanja kardinalske kapice. Njegov
prijatelj i dobar poznavatelj njegova teološkoga opusa, kardinal Angelo Scola, venecijanski
patrijarh, govoreći o njemu za našu radio postaju rekao je kako je Von Balthasar bio
veliki katolik, kojega je Providnost obdarila genijalnom inteligencijom i poniznošću.
Za njega je kardinal Lubac rekao da je imao djetinjski duh. Doista, susrećući ga i
radeći s njim, mogao sam se uvjeriti u njegovu izvanrednu jednostavnost i nevinost
po kojima se odlikovalo njegovo teološko promišljanje i veoma široka kultura. Bio
je najučeniji čovjek dvadesetoga stoljeća – rekao je Lubac – sasvim u službi poslanja
i kršćanskoga svjedočenja. Sve je svoje snage doista trošio u izgradnju zajednice
svetoga Ivana, koja je danas znak u Crkvi i plod duhovne veze između njega i Adrienne
von Speyr – rekao je kardinal Scola. Na novinarov upit o njegovu odnosu prema filozofiji,
teologiji i umjetnosti, odgovorio je da ih je smatrao sredstvima duše. Von Balthasar
je prije svega polazeći od iskustva lijepoga želio gledati na inteligenciju vjere,
zato je znao u službu teološko-filozofskih kategorija staviti književnost, glazbu
i dramu, nadvladavši tako suhoparno i veoma često konceptualno viđenje teologije –
istaknuo je kardinal. Osvrnuvši se na životno doba Von Balthasara, rekao je kako
je kardinalu Lubacu bilo žao što Von Balrhasar nije bio na II. vatikanskome saboru,
premda je svojim brojnim prilozima tijekom pontifikata Pavla VI. i Ivana Pavla II.
uvelike pridonio koncilskoj stvarnosti. Osim toga bio je veliki prijatelj ondašnjega
kardinala, današnjega pape Ratzingera. On, kardinal Lubac sa sadašnjim Papom su osnivajući
časopis 'Communio' veoma puno pridonijeli prihvaćanju saborskoga okvira. Unutar saborske
stvarnosti stvorio je potku odnosa, naročito u Europi i Sjedinjenim Državama, potičući
produbljivanje istine obzirom na iskrsavajuća pitanja suvremene kulture. Valja nastaviti
s tim radom, a nadam se da zajednica svetoga Ivana, časopis 'Communio' i svi koji
su poznavali i pohađali Von Balthasara mogu ostvariti zadaću koju je veliki teolog
u svoje vrijeme započeo – poželio je kardinal Scola i dodao kako u tome smislu valja
shvatiti njegovu tvrdnju da Crkva mora porušiti zaštitne bedeme, odnosno otkriti da
poslanje u izvjesnome smislu nije uvjet provjere istinitosti Crkve, nego je uvjet
otkrivanja vlastitoga zvanja. Von Balthasar je govorio kako nije zadaća Crkve predlagati
samu sebe, nego omogućiti da iz njezina lica svijetli Kristova svjetlost – rekao je
kardinal. Na novinarovu primjedbu kako je Von Balthasar upozoravao na mogućnost
gubljenje sastavnica kršćanskog identiteta nakon II. vatikanskoga sabora, rekao je
kako su on i kardinal Lubac mirno prihvatili njihovo svrstavanje u nazadnjake, bez
ikakva straha. On je imao veoma jasnu ideju o velikoj snazi kršćanske tradicije, a
kako je rekao Benedikt XVI. II. vatikanski sabor se nikako ne smije tumačiti kao raskid
s tradicijom, nego, prema klasičnom i istinskome crkvenom nauku, treba ga tumačiti
kao napredak u kontinuitetu. On se sa svojim prijateljem Lubacom doista zauzimao za
uravnoteženo koncilsko prihvaćanje, a meni se čini – rekao je kardinal Scola – da
je s toga gledišta njegov prinos bio od izvanrednoga značenja. Odluka pape Ivana Pavla
II. da ga imenuje kardinalom, bila je priznanje velikoj usluzi koju je kršćanin, svećenik
i teolog Von Balthasar učinio Crkvi – zaključio je kardinal Scola.