O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj – pripremio Vedran Šmitran

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je prošle subote svečano euharistijsko slavlje u zagrebačkoj katedrali, tijekom kojega je sedamnaestorici đakona podijelio red prezbiterata, a jednom kandidatu red đakonata.
Kao pastiri naroda Božjega, njegujte uvijek veliko poštovanje prema svim vjernicima, osobito prema siromašnima, bolesnima, nesretnima, napuštenima, kao i onima ranjena srca. Svi smo mi udovi istoga tijela Kristova i samo je jedan naš učitelj – Isus Krist – poručio je ređenicima kardinal Bozanić, podsjetivši ih kako sveti Red đakonata i prezbiterata primaju u godini kada se naša Crkva s posebnom zahvalnošću spominje desete obljetnice proglašenja blaženim kardinala Alojzija Stepinca, po čijemu nam geslu – „In te, Domine, speravi!“ – iz vječnosti trajno dopire poruka nade.
Povodom osnivanja nove Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, požeški biskup dr. Antun Škvorčević jučer je svojim vjernicima objavio pismo u kojemu je protumačio razloge i važnost toga događaja.
Slavonija je jedna od četiri hrvatske pokrajine, koja obiluje prirodnim bogatstvima. No, u novije doba, za vrijeme komunističke vlasti, bila je zanemarivana i osiromašivana, što se osjeća sve do danas. Teško su je pogodila stradanja u Domovinskome ratu, osobito zapadnu i istočnu Slavoniju, s gradom Vukovarom i Pakracom, čije posljedice još nisu izliječene. Ove posebnosti hrvatskog Istoka traže da im se pristupi s posebnom brigom i pažnjom te pomogne u nastojanju oko duhovne i materijalne izgradnje, a upravo takva pomoć jest i uspostava Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, čime Slavonija dobiva svoj pokrajinski crkveni identitet i dostojanstvo – piše, među ostalim, požeški biskup, zaključujući kako će suradnja među biskupijama u novoj crkvenoj pokrajini zacijelo doprinijeti čvrstini i rastu Isusove Crkve na hrvatskome Istoku te duhovnom dobru ljudi, iskušanih teškim nevoljama.
Na svojoj redovitoj Provincijalnoj skupštini, hrvatski su dominikanci prošloga tjedna u Bolu na Braču izabrali novoga provincijala – fr. Antu Gavrića, dosadašnjega priora u samostanu sv. Hijacinta u Fribourgu, u Švicarskoj. Provincijalna skupština je skup izabranih predstavnika dominikanskih samostana iz Provincije i dok traje vrhovno je tijelo hrvatskih dominikanaca, a uz izbor nove uprave također određuje smjernice dominikanskoga djelovanja za sljedeće četverogodište.
Fr. Anto Gavrić prve zavjete u dominikanskome Redu položio je 1989., a za svećenika je zaređen 1995. godine. Teologiju je doktorirao na Sveučilištu u Fribourgu, na čijemu je Teološkome fakultetu posljednjih pet godina bio predavač, a ujedno je pozvani profesor na Filozofskome fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu.
U službi provincijala fr. Anto Gavrić naslijedio je fr. Ivana Mateljana, koji je tu službu obnašao posljednjih pet godina.
Povodom 500. obljetnice rođenja svećenika i komediografa Marina Držića Dubrovačka biskupija i dubrovačka podružnica Hrvatskoga kulturnog društva Napredak, 20. lipnja su u crkvi Domino, pokraj koje se nalazi muzej dubrovačkoga pisca i komediografa, u povijesnoj jezgri Grada, priredile nesvakidašnji liturgijsko-kulturni događaj. Dubrovački biskup Želimir Puljić predvodio je molitvu odrješenja na latinskome jeziku za Marina Držića u crkvi uz koju je Držić rastao, igrao se, u nju dolazio na molitvu i sakramente te u kojoj je kasnije, postavši rektor iste crkve, i sam u njoj predvodio liturgijska slavlja.
Ovim molitvenim činom večeras preporučamo Božjemu milosrđu našega dum Marina. I zahvaljujemo za dar ovoga vrijednog člana dubrovačkoga prezbiterija – rekao je biskup Puljić, istaknuvši kako je Marin Držić ljudske i biblijske teme uočio i na pučki način iskazao. Zahvalni smo dum Marinu što je na komičan i sarkastičan način znao poučljivo i dosjetljivo potresati i pretresati ljudske strasti – kazao je dubrovački biskup, a o povezanosti crkve Svih Svetih, danas poznatije pod nazivom Domino, s Marinom Držićem, potom je govorila dr. Slavica Stojan, znanstvena suradnica Zavoda za povijesne znanosti u Dubrovniku i autorica filma o Marinu Držiću „Od tartare do zavjere“.