Politika mora služiti čovjeku

Očuvanje i promicanje osjećaja za nadnaravno dostojanstvo ljudske osobe u općoj svijesti, glavni je prinos koji Crkva daje političkoj zajednici – kazao je to kardinal Renato Martino, predsjednik Papinskoga vijeća za pravdu i mir, otvarajući 20. lipnja u Vatikanu međunarodni seminar na temu „Politika, zahtjevni oblik ljubavi“. Govoreći pred više od 60 stručnjaka politologa, istraživača i osoba zauzetih na socijalnome području, kardinal je naglasio kako u Kristovoj poruci koju naviješta Crkva, zajednica ljudi može pronaći snagu kako bi ljubila bližnjega kao samoga sebe, suzbijala sve ono što je protiv života, priznala bitnu jednakost sviju, borila se protiv svakoga oblika diskriminacije, te nadvladala čisto individualističku etiku.
Govoreći pak o laicitetu, koji se ponekad shvaća kao isključivanje religije iz javnoga života, kardinal je izrazio uvjerenje da se katolištvo neće nikada moći odreći javne uloge vjere, razlikujući, međutim, ono što vjernici rade u vlastito ime i ono što čine u ime Crkve zajedno sa svojim pastirima. Ako politika teži postupanju kao da Bog ne postoji, ona na koncu postaje bezosjećajna te gubi samu svijest o nepovredivosti ljudskoga dostojanstva – napomenuo je kardinal. Osvrnuvši se potom na još jednu važnu temu o kojoj će se govoriti na seminaru, odnosno na demokratski pluralizam i neraspoložive vrednote, kardinal Martino je rekao da prava tražena na individualistički i egoistički način, izvan okvira istine, solidarnosti i odgovornosti, štete samoj demokraciji i unose čimbenike razdiobe i suprotstavljanja. U vremenu kao što je naše, obilježenome raširenim antipolitičkim ponašanjem, kardinal je na koncu istaknuo kako je pravoj demokraciji potrebna potpora duše: bezuvjetna vrednota ljudske osobe, otvorena drugima i Bogu, u istini i u dobru.
Osvrnuvši se pak u razgovoru za našu radio postaju na temu koja je izabrana za ovaj seminar – „Politika, zahtjevni oblik ljubavi“, kardinal Martino je prije svega primijetio da je to izraz kojim je papa Pavao VI. opisao politiku, a izabran je kako bi se, s jedne strane, istaknulo duboko značenje politike kao služenja ljudskoj osobi koja je protagonist suživota utemeljenoga na uglađenome prijateljstvu i bratstvu, a s druge strane, kako bi se istaknulo poštovanje i obzir koji Crkva ima prema onima koji se posvećuju toj službi preuzimajući na sebe teret odgovornosti.