Očekivanja od slijedeće Biskupske sinode

U tiskovnome uredu svete Stolice prošlih je dana predstavljen radni priručnik, latinski 'Intrumentum laboris', XII. opće redovne skupštine Biskupske sinode, koja će se od 5. do 26. listopada održavati u Vatikanu. Predstavljajući radni priručnik, nadbiskup Nikola Eterović, glavni tajnik Sinode, rekao je kako bi sinodno razmišljanje moralo potaknuti upoznavanje i ljubav prema riječi Božjoj. Sveto pismo – primijetio je nadbiskup Eterović – najraširenija je i najviše prevađana knjiga, prevedena je, naime, na oko 2500 jezika, ali je malo čitana i nije uvijek dobro shvaćena.
Osvrnuvši se na sljedeću Sinodu u razgovoru za našu radio postaju don Giorgio Zevini, dekan teološkoga fakulteta na Papinskome salezijanskome sveučilištu u Rimu, rekao je kako sljedeća Sinoda mora imati pastoralno i misionarsko obilježje, pronaći smjernice za obnovu Crkve, za njezinu evangelizaciju. Svaka crkvena zajednica danas zahtijeva biblijski pastoral, odnosno da se pastoral temelji na Svetom pismu. Sinoda će, bez sumnje, prepoznati ispravan smisao biblijskoga pastorala u životu i poslanju Crkve, ponuditi jedinstveno viđenje o smislu izraza „Riječ Božja“, pojasniti što se misli pod izrazima: riječ Božja, Biblija i Sveto pismo, te upozoriti na važnost sadašnjeg govora o Bibliji, a upravo je ta tema od ogromnoga zanimanja. Na Sinodi će se raspravljati o tome što je u ovih četrdeset godina nakon II. vatikanskoga sabora učinjeno da se Božji puk sretne s Biblijom, te donijeti upute za budućnost. Naravno da će u središtu pozornosti biti dogmatska konstitucija o Objavi Drugoga vatikanskog sabora, ona je bitna vodilja kada se govori o važnosti riječi Božje za život Crkve i svakoga vjernika – kazao je profesor Zevini.
Na primjedbu kako je nadbiskup Eterović rekao da se Sveto pismo malo čita, rekao je kako to potvrđuju podaci, koji su u nekim predjelima čak dramatični, ali valja istaknuti činjenicu da su brojne skupine, naročito mladih, otvorene i osjetljive na riječ Božju. To buđenje valja podupirati, a Sinoda dolazi i pravi čas kako bi potvrdila da se na Kristovu liku mora temeljiti nova evangelizacija, a Krista poznajemo po Božjoj riječi, jer riječ u konačnici nije 'nešto' nego je 'netko'. Riječ je susret s osobom, ona je povlašteni put – zajedno s euharistijom – za susret s Bogom i Gospodinom – rekao je profesor.
Osvrnuvši se na odnos riječi i liturgije, rekao je da liturgija mora biti istaknuto mjesto gdje riječ Svetoga pisma – tako reći – uskršava, oživljava, ponovno se ispunjava. Dobro je istaknuti kako biblijska čitanja u liturgiji postaju aktualni događaj spasenja koji svoje pokretačko počelo, svoju spasenjsku aktualnost ima u vazmenome otajstvu. U sklopu liturgije, osim službe riječi, temeljno mjesto zauzima propovijed, odnosno homilija. Nažalost, jedan dio te homilije danas ne dotiče srca naših vjernika. Možda je to stoga što nije utemeljena na biblijskome smislu; možda se ne uspijeva iz svetih tekstova iscijediti duhovno-teološko tumačenje koje Božja riječ može ponuditi životu vjernika. O tome se mora voditi računa u odgoju svećeničkih pripravnika; treba odgajati za veliko područje evangelizacije, poput homilije. Rekao bih da se liturgija u tome mora sve više ostvarivati, imajući u vidiku tvrdnje dogmatske konstitucije o objavi II. vatikanskoga sabora: zahvaljujući liturgiji, Sveto se pismo vratilo u ruke Božjega puka, postalo je dakle predmet razmišljanja i molitve – zaključio je profesor Zevini.