Papina kateheza na općoj audijenciji - 4. lipnja 2008.

Na današnjoj općoj audijenciji na Trgu svetoga Petra pred mnoštvom hodočasnika papa Benedikt XVI. je nastavio svoju katehezu o papi Grguru Velikom kojega je nazvao učiteljem i slugom slugu Božjih. Draga braćo i sestre, vraćamo se danas, za ovoga našeg susreta srijedom, izvanrednom liku pape Grgura Velikoga, kako bismo bili dodatno prosvijetljeni njegovim bogatim naukom. Usprkos brojnim obavezama povezanim s njegovom službom rimskoga biskupa, ostavio je brojna djela kojima se Crkva tijekom stoljeća obilato služila. Osim zamjetnoga broja pisama - čiji Registar, kao što sam spomenuo u prošloj katehezi, sadrži više od osamsto pisama - ostavio nam je ponajprije spise egzegetskog obilježja, među kojima se ističe Moralno tumačenje Joba - poznato pod latinskim naslovom Moralia in Iob -, Homilije o Ezekielu, te Homilije o Evanđeljima. Tu je potom i značajno djelo hagiografskog karaktera, Dijalozi, što ga je Grgur napisao poradi duhovnog izgrađivanja langobardske kraljice Teodolinde. Glavno i najpoznatije njegovo djelo bez sumnje je Pastoralno pravilo, što ga je papa sastavio na početku svoga pontifikata s jasnim programatskim ciljem – kazao je Sveti Otac.
U želji da iznesemo kratak pregled ovih djela, moramo ponajprije primijetiti da u svojim spisima Grgur nikad ne pokazuje želju da ocrta "svoj" nauk. Naprotiv, on želi biti glasonoša tradicionalnog nauka Crkve o putu koji valja prijeći da bi se prispjelo Bogu. U tom su smislu izvrstan primjer njegova egzegetska tumačenja. Bio je strastveni čitatelj Biblije kojoj je pristupao s razumijevanjem koje nije bilo samo spekulativno: iz Svetoga pisma, mislio je, kršćanin mora izvući ne toliko teorijska znanja, koliko svakodnevnu hranu za svoju dušu. Od osobitog su značenja i Homilije o Evanđeljima. Prva od njih održana je u bazilici Sv. Petra u vrijeme došašća 590. godine, to jest nekoliko mjeseci nakon njegova izbora za papu. Posljednja je izgovorena u bazilici Sv. Lovre druge nedjelje nakon Duhova 593. Papa je propovijedao narodu u crkvama gdje su se slavile "postaje" - naročiti molitveni obredi u povlaštenim liturgijskim vremenima - ili gdje su se slavili blagdani mučenika kojima su te crkve bile posvećene – nastavio je nadalje Benedikt XVI.
Možda najcjelovitije djelo Grgura Velikog njegovo je Pastoralno pravilo, napisano u prvim godinama pontifikata. U njemu Grgur nastoji opisati lik idealnog biskupa, učitelja i predvodnika svoga stada. S tim ciljem on oslikava težinu službe pastira Crkve i dužnosti koje ona podrazumijeva: stoga, oni koji nisu pozvani na taj zadatak neka ga ne traže u svojoj površnosti, oni pak koji su ga primili bez dužnog promišljanja neka osjete kako im se u duši rađa dužno strahopoštovanje. Nastavljajući sa svojom najdražom temom, Grgur ističe da je biskup ponajprije "propovjednik" u punom smislu riječi; kao takav on mora u prvom redu biti primjer drugima, tako da njegovo ponašanje postane svima mjerilo. Ovaj veliki papa ipak naglašava obvezu pastira da svakoga dana prizna svoju bijedu, tako da oholost ne bi u očima vrhovnoga Suca poništila dobro što ga je učinio. Zbog toga je zaključno poglavlje Pravila posvećeno poniznosti: "Kad je čovjek zadovoljan jer je postigao mnoge kreposti, dobro je da promisli o vlastitim nedostatnostima i da se ponizi: umjesto da razmišlja o izvršenom dobru, treba razmišljati o onom što je propustio učiniti" – istaknuo je Papa.
Značajno je i drugo Grgurovo djelo, Dijalozi, u kojemu svome prijatelju, đakonu Petru, koji je bio uvjeren da su običaji već toliko iskvareni da više i ne dozvoljavaju da se pojave sveci kao u proteklim vremenima, Grgur dokazuje suprotno, pripovijedajući o životu svojih suvremenika ili osoba koje su nedavno preminule, a koje bi se s pravom moglo nazvati svetima. To pripovijedanje prate teološka i mistička promišljanja što od te knjige čini jedinstveni hagiografski tekst koji je mogao zadiviti čitave naraštaje čitatelja. Sadržaj je preuzet iz žive predaje naroda, a svrha mu je da pouči i odgoji, privlačeći pozornost onoga koji čita na niz pitanja kao što je smisao čuda, tumačenje Svetog pisma, besmrtnost duše, postojanje pakla, predstavljanje onostranoga, sve same teme koje je tada valjalo prikladno razjasniti. Druga je knjiga u cijelosti posvećena liku Benedikta iz Norcije i jedino je drevno svjedočanstvo o životu toga svetog monaha – podcrtao je papa Benedikt XVI.
Prije zaključka potrebno je reći koju riječ i o odnosima što ih je papa Grgur gajio s patrijarsima Antiohije, Aleksandrije i samoga Carigrada. Uvijek je gledao da priznaje i poštuje njihova prava, pazeći da njegovo miješanje ne bi ograničilo njihovu zakonitu autonomiju. Zabrinut, ipak, i za jedinstvo Crkve, nije se ustezao djelovati kad su stavljena u pitanje prava Rimske stolice, a naročito temeljna vrijednost jedinstva Katoličke Crkve. U povijesnom kontekstu u kojem su si crkveni glavari često prisvajali naslove koji su mogli pogoditi osjećaje različitih patrijarha, on se zadovoljio naslovom servus servorum Dei, sluga slugu Božjih. To ga nije spriječilo da snažno potvrdi neovisnost Crkve od građanske vlasti u vjerskim pitanjima ili da dosljedno i odvažno štiti prava Petrova nasljednika. S ovim velikim papom Rimska je stolica zadobila izvanredan ugled u čitavom kršćanskom svijetu. Slijedeći njegov primjer, pape koji su došli nakon njega, ne bez posebne znakovitosti, voljeli su uzimati naslov koji je bio drag Grguru: servus servorum Dei – ovim je riječima završio svoju katehezu Sveti Otac.
Na današnjoj općoj audijenciji bila je nazočna i skupina hrvatskih hodočasnika koje je Papa srdačno pozdravio ovim riječima: 00:00:20:16
"Od srca upućujem svoj pozdrav svim hrvatskim hodočasnicima, a osobito vjernicima iz Lupoglava. Raspirujte milosne darove Božje kako bi u snazi Duha, bez straha i s ljubavlju, služili Gospodinu i njegovoj Crkvi. Hvaljen Isus i Marija!"
Poslušajmo dojmove nekih naših hodočasnika: 00:02:49:90