Panafrički kongres

Panafrički kongres delegata biskupijskih povjerenstava za selilaštvo danas je u Nairobiju, u Keniji započeo na temu „Za bolji pastoral selilaca i izbjeglica u Africi na početku trećeg tisućljeća“. Kongres je organiziran na inicijativu Papinskoga vijeća za selioce i putnike. Osvrnuvši se na važnost kongresa u razgovoru za našu radio postaju, nadbiskup Agostino Marchetto, glavni tajnik Papinskoga vijeća, rekao je kako na kongresu žele čuti brižan apel te učiniti da u čitavome svijetu odjekne u korist Afrike, zaboravljenoga kontinenta kojemu je prijeko potrebna pomoć, u korist selilaca, unutarnjih i međunarodnih, prebjega, azilanata, izbjeglica; u korist osoba koje su podvrgnute trgovini ljudskim bićima, djece vojnika, prinudnih radnika i osoba bez državljanstva. Kad sam započeo svoju službu u Africi, bilo je to 1968. godine u Zambiji i Malaviju, taj kontinent je puno obećavao, bio je kontinent nade. Sada bih rekao da je kontinent patnje, a možda kršćanska nada ostaje upravo zbog patnje imajući u vidiku vazmeno otajstvo – rekao je nadbiskup.
Na novinarov upit kako se postaviti pred useljavanjem iz Afrike, rekao je kako na to pitanje svatko prema svojim ovlastima mora dati mjerodavan odgovor. Mi ćemo u Nairobiju dati pastoralni odgovor, u skladu s ovlastima koje nam je dao Sveti Otac, sudjelovanjem u njegovoj pastoralnoj skrbi za ljudsku pokretljivost, znak našega vremena, na što smo odgovorili svojom uputom „Kristova ljubav prema seliocima“, koju je odobrio Ivan Pavao II. 1. svibnja 2004. godine. Uputa govori o pastoralu sa stvarnim ljudima jer evangelizacija i ljudska promocija idu zajedno; u uputi su osnovne upute kako se postaviti pred pojavom selilaštva, a o tome sam 9. svibnja prošle godine govorio u Abidjanu – spomenuo je nadbiskup.
Na primjedbu kako uskladiti sigurnost, solidarnost i pravdu, rekao je kako je, imajuću u vidiku stanje u Italiji, nedavno govorio o nalaženju ravnoteže između sigurnosti i prihvata, tu ravnotežu sada valja proširiti na solidarnost, ljudski osjećaj i pravdu. Vlade imaju mjerodavnost u svemu, s multilateralnim dijalogom, jer nitko sam ne može riješiti tako složeno pitanje. Zadaća pak Crkve je– sada i posvuda – analizirati stanje u svjetlu ljudskih i božanskih vrednota, koje ona nudi već dvije tisuće godina, unatoč nedosljednosti i grijesima svoje djece, te da u poniznosti snažno istakne što nedostaje ravnoteži. Prihvat je u opadanju, Crkva na to mora upozoriti – zaključio je nadbiskup