Papa primio članove zaklade 'Centesimus annus'

Treba ljudsku osobu staviti u središte gospodarskoga programiranja, promičući načela supsidijarnosti i solidarnosti, kako bi razvoj interesa i trgovine usporedo išao s razvojem cjelovitoga čovjeka – kazao je Benedikt XVI. govoreći članovima zaklade „Centesimus annus pro pontifice“, koju je 1993. godine ustanovio papa Ivan Pavao II.
Ostvarenje pravednoga gospodarskog poretka u svijetu, u čijem će središtu biti čovjek a ne profit, cilj je kršćanskoga socijalnoga nauka. Papinske enciklike koncem XIX. i one iz XX. stoljeće razradile su taj nauk, koji je papa Ivan Pavao II. stotinu godina nakon objavljivanje enciklike „Rerum novarum“ objedinio u enciklici „Stota godina“. Papa Benedikt XVI. je prihvatio i još više razradio učenje svojih prethodnika, tvrdeći da globalizacijski financijski i trgovinski sustavi moraju biti po mjeri čovjeka, u društvenome kontekstu otvorenom solidarnosti. Moguć je skladan razvoj, ako gospodarski i politički odabir vode račina o temeljnim načelima koja ga čine pristupačnim svima: mislim, posebice, na načela supsidijarnosti i solidarnosti. U središtu svakoga gospodarskog programiranja, imajući u vidiku široku i složenu mrežu odnosa po kojoj se odlikuje post-moderno doba, mora biti uvijek osoba, stvorena na sliku i priliku Božju, koja po želji Božjoj treba čuvati i upravljati ogromnim izvorima stvorenoga – kazao je Benedikt XVI.
Društveni kapital i ljudski razvoj, to je bila tema skupa, jučer i danas održanoga u Rimu, na kojemu je Zaklada okupila stručnjake iz čitavoga svijeta da raspravljaju o promidžbi „globalnoga razvoja pozornoga na cjelovitu promociju čovjeka“. To je moguće – upozorio je Benedikt XVI – ako se zemaljskim dobrima bude upravljalo po uzoru na evanđeoskoga upravitelja, vjerna čovjeka koji na raspolaganje svima stavlja sve što mu je Bog povjerio. Drugim riječima, treba izbjeći samo osobni profit kao i oblike kolektivizma koji zatiru osobnu slobodu. Gospodarski i trgovinski interes nikada ne smije biti isključivi jer bi činjenično ponižavao ljudsko dostojanstvo. Budući da proces globalizacije sve više zaokuplja područje kulture, gospodarstva, financija i politike, danas je veliki izazov „globalizirati“ ne samo gospodarske i trgovinske interese, nego i iščekivanja solidarnosti, poštujući i vrjednujući doprinos svih društvenih sastavnica – zaključio je Benedikt XVI. i dodao kako Crkva u svome socijalnome nauku ističe važnost ne vladinih organizacija koje, ravnajući se po načelu supsidijarnosti, mogu slobodno pridonijeti usmjeravanju kulturnih i društvenih promjena prema istinskome napretku čovjeka i čitavoga društva.