Sveti Leopold Mandić - most između naroda

Ovih se dana obavljaju proslave za 25. obljetnicu proglašenja svetim o. Leopolda Mandića. U padovanskome svetištu, posvećenom njegovu imenu, održan je skup na temu: „Sveti Leopold, most između naroda. Bratski susreti i ekumenski tijekovi“. Izlaganja su pridonijela osvjetljavanju kulturno-duhovne pozadine snažne i trajne svečeve želje za jedinstvom između kršćana, koja je obilježila život i službu svetoga Leopolda.
Slavko Kovačić, umirovljeni profesor crkvene povijesti na splitskome sveučilištu govorio je na skupu o povijesnome kontekstu Dalmacije u vrijeme Bogdana Mandića, o složenome društveno-političkome razvoju Boke Kotorske koji se odrazio na odnose između katoličke i pravoslavne zajednice. U to doba brojne katoličke obitelji iseljavaju iz Boke u veće dalmatinske gradovi i Trst, glavnu morsku luku za vrijeme Austro-ugarske monarhije. U Boki je poglavito katolička zajednica doživjela postupno osipanje. To se osipanje tumači – rekao je profesor Kovačić – ne toliko gospodarskim koliko posljedicama Prvoga svjetskoga rata i lošim stanjem u koje je tijekom komunističkoga režima zapalo lokalno katoličko hrvatsko stanovništvo. Posljedice posljednjega rata od 1991 do 1995. godine mogu se u tome smislu smatrati još pogubnijim – istaknuo je predavač. Govoreći o ekumenskim odnosima u vrijeme Bogdana Mandića, rekao je kako su „tradicionalno bili snošljivi, čak općenito dobri. U nekim se mjestima u crkvi služilo bogoslužje na dva obreda: katolici su imali svoj oltar, a pravoslavni svoj. Osnivanje novih biskupija, preustroj crkvenih pokrajina te razne odredbe odrazili su se na stabilnost odnosa. Kao mladić, prije napuštanja rodnoga kraja, sveti je Leopold iskusio neostvareno jedinstvo između kršćana, zbog toga je veoma patio i želio je nešto učiniti da se jedinstvo što prije ostvari, za tim je vapio – rekao je profesor Kovačić.
Sergio Tazzer, ravnatelj radiofonskoga srednjoeuropskoga tjednika, govorio je pak o odnosima Italije i susjednih istočnih zemalja te o utjecaju političkih zbivanja na odnos između Crkvi. Unatoč povijesnim događanjima, mostovi dijaloga i suradnje nisu porušeni – zaključio je Tazzer. Massimo Cacciari, poznati talijanski filozof i gradonačelnik Venecije, govorio je na temu „Identitet i razlike“. Filozof je upozorio na opasnost od instrumentalne uporabe kategorije identiteta i njegova traženja u smislu banalnoga samo-priznanja. U oba slučaja završilo bi se u slijepoj ulici zatvaranja i neprijateljstva.. Identitet se, dakle, mora smatrati ciljem koji nikada nije ostvaren – zaključio je filozof.
Papa Pavao VI. je 2. svibnja 1976. godine proglasio blaženim oca Leopolda Mandića. Tada je u prigodnoj homiliji rekao: Otac Leopold je bio ekumenist u doslovnom smislu riječi, to jest snivao je, proricao, promicao, premda bez udjela, uspostavljanje savršenoga jedinstva Crkve, iako je ona ljubomorna čuvarica mnogostranih posebnosti svoga etničkoga sklopa. Papa Ivan Pavao II. ga je 16. listopada 1983. proglasio svetim. Spomendan mu je 12. svibnja. Proglašavajući oca Leopolda svetim, Ivan Pavao II. ga je opisao kao svećenika koji je imao tako snažan ekumenski duh da se kao žrtva prikazao Gospodinu, svakodnevno prikazivanje za uspostavu punoga jedinstva između Katoličke i Pravoslavne crkve. Anticipirajući takozvani duhovni ekumenizam, na skriven način živio je svoj ekumenski poziv. Znao je plačući govoriti: ovdje ću u poslušnosti i vršenju svoje službe biti misionar. Odsada pa ubuduće svaka duša koja bude tražila moju službu bit će moj Istok - to je bio veliki zavjet svetoga Leopolda Mandića.