Kardinal Comastri o svibanjskoj pobožnosti

Papa Benedikt XVI. će u subotu, 31. svibnja, u 20 sati na trgu svetoga Petra predvoditi obred svršetka marijanske svibanjske pobožnosti. Tijekom procesije iz Vatikana do bazilike svetoga Petra Papa će predmoliti krunicu, a pred bazilikom će predvoditi službu riječi koja će završiti udjeljivanjem apostolskoga blagoslova. Ovo je prva godina da Sveti Otac na trgu svetoga Petra predvodi svršetak svibanjske pobožnosti. Govoreći o odluci Benedikta XVI. u razgovoru za našu radio postaju kardinal Angelo Comastri, nadsvećenik vatikanske bazilike i glavni Papin vikar za Državu-Grad Vatikan, rekao je kako se svibanjska pobožnost prošlih godina zaključivala ispred lourdske špilje u vatikanskim vrtovima, a Papa je na svršetku molitve došao i održao nagovor. Svake godine se ponavljao isti problem: brojni su željeli sudjelovati u pobožnosti, ali nije bilo moguće zbog skučenosti prostora. Stoga je odlučeno da se pobožnost zaključi na trgu svetoga Petra. Trg svetoga Petra ima raširene ruke, može primiti sve koji žele moliti krunicu, čuti Papinu riječ i primiti njegov blagoslov. Papa je veoma zadovoljno prihvatio prijedlog, odobrio ga, a rimski vikarijat je zajedno s vatikanskim pripremio program pobožnosti – rekao je kardinal Comastri.
Na primjedbu kako se po želji pape Pavla VI. na svršetku svibanjske pobožnosti slavi spomen Marijina pohoda svetoj Elizabeti, rekao je kako se Marijin pohod svetoj Elizabeti može shvatiti kao zaključni trenutak Naviještenja. Evanđelist Luka, pripovijedajući u tančine Naviještenje, kaže da Marija čim je izgovorila svoj „neka mi bude“, čim je rekla anđelu: Evo me!, službenica sam Gospodnja. Ne raspravljam o volji Božjoj, nego joj se predajem: možeš Gospodinu reći da me vodi kamo želi. Neka mi bude prema njegovoj riječi!“ Marija nije znala kamo je vodi Božji put, ali se predala jer je vjerovala, ona je žena vjere. Sveti Luka odmah pojašnjava: Anđeo se udaljio, nestao je. Marija je ostala sama, sama u svojoj kući, koja je bila i prije naviještenja. Ostala je u svome selu. Ali, s njom je vijest koju nije bilo moguće ispričati. Komu je mogla povjeriti?: Došao mi anđeo i rekao da je dijete koje nosim u svom krilu sin moj i sin Božji!? Svi bi je držali ludom. Što je mogla učiniti? Odlučuje ono što je najjednostavnije i najljepše ali i najhrabrije: Marija se predaje ljubavi. Ona osjeća kako se u njeno srce nastanila nazočnost Božja, osjeća da ju je ispunila ljubav. Stoga ide ljubiti, ide služiti. I dok ide služiti ponovno čuje glas Božji, čuje prvi komentar na događaj, čuje ga iz usta svete Elizabete, koja, prosvijetljena odozgor, od Duha Svetoga, kaže Mariji: Čim sam čula tvoje riječi, osjetila sam nešto izvanredno: zaigralo je dijete u utrobi mojoj, skočilo je od radosti, osjetilo je nešto izvanredno!“ Prosvijetljena Duhovom Svetim, Elizabeta izgovara: Odakle meni to da majka moga Gospodina dolazi k meni? Blažena si jer si povjerovala! To je Marijino blaženstvo: blažena jer je povjerovala. Marija nas poziva da se uskladimo s tim blaženstvom. Ona nam govori: Eto, ja sam vjerovala. Postanite i vi vjernici. I vi se, svaki dan, preobraćajte na uvijek dublju vjeru, na sve iskreniju vjeru!“ A kad Marija ču Elizabetine riječi iz njenih usta poteče hvalospjev 'Veliča'. Marija je primil najveću vijest, najsenzacionalniju u čitavoj povijesti, nije se uzoholila. Krenula je poniznim putem služenja, pouzdanja. Ustrajući na tom putu, čula je glas iz visine koji je rasvijetlio njezino novo stanje. Tada je u radosnom pjevu izrekla dotad nečuveno proroštvo: Elizabeta, sretna sam. Duh moj raduje se u Bogu mome Spasitelju, jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju, od sada će me svi naraštaji zvati blaženom!“ Marija to ne govori iz umišljenosti. Ona priznaje svoju malenkost, ali priznaje da se Bog saginje nad malenkošću. Dok, dakle, naviješta da će je svi naraštaji zvati blaženom, Marija ne hvali sebe, nego hvali Božju veličinu, veliča Boga, poručujući: Eto što Bog čini, Bog se saginje nad malenima. Odabrao je mene jer sam ponizna, a upravo zato što me odabrao, odsad će me svi nazivati blaženom, i dodaje: Ako je Božji pogled upravljen prema malenima, oholi neće sresti taj pogled. Stoga Marija posve sigurno može reći: „Zbaci s prijestolja vladare, a uzvisi ponizne“. Premda su u ono doba sva prijestolja bila čvrsta, Marija je sigurna i odlučna. Njezina sigurnost i odlučnost su plod vjere, a povijest je tisuću puta dala pravo Mariji – kazao je kardinal Comastri i dodao kako je Marija prva savršena vjernica. Tko se predaje Mariji pada u Isusove ruke. Marija nas odgaja u vjeri, vodi nas Gospodinu, a njezina oporuka su riječi izgovorene u Kani: Učinite ono što vam rekne! Svaki put kad joj se približimo više smo kršćani, više se osjećamo Kristovim učenicima jer Ona ne udaljuje nego privodi Bogu. Tko odbacuje Mariju, odbacuje najveću pomoć na putu prema Gospodinu – zaključio je kardinal Comastri.