Papa Benedikt XVI. jutros je u Genovi posjetio dječju Bolnicu Gaslini, gdje se susreo
s malim bolesnicima, bolničkim osobljem, političkim i gradskim vlastima. Nakon
molitve pred kipom Gospe Čuvarice, u svetištu iznad grada, prvi je susret s vama,
u ovom zavodu patnje i nade, otvorenom 15. svibnja 1938. godine, točno prije šezdeset
godina. Grlim vas, drago djeco, koja se liječite u ovoj bolnici, vaš mi je glasnogovornik
prenio vaše osjećaje ljubavi, na kojima vam od srca uzvraćam upravljajući svoje misli
i vašim roditeljima – rekao je Papa, potom je pozdravio đenovskoga gradonačelnika,
upravitelja bolnice koji je Papu upoznao sa svrhom bolnice i njezinim budućim razvojem. Istaknuvši
da je bolnica, rođena u srcu dobročinitelja, poduzetnika i senatora Gerolama Gaslinija,
koji ju je posvetio svojoj kćeri preminuloj u dvanaestoj godini, dio povijesti ljubavi
koja je Genovu učinila „gradom kršćanske ljubavi“, Papa se obratio bolničkome osoblju.
Znam da se svi zauzimate da bolnica Gaslini bude istinsko „svetište života“ i „svetište
obitelji“, gdje se ljubaznost i pozornost za osobu ujedinjuju s profesionalnošću osoblja.
Utemeljiteljeva odluka, po kojoj je đenovski nadbiskup predsjednik zaklade, očituje
želju da se čuva kršćansko nadahnuće zavoda i da se svi nadahnjuju na evanđeoskim
vrednotama – rekao je Papa i dodao kako je senator Gerolamo Gaslini 1931. godine,
ustanovljujući zavod, najavio „trajno djelo dobra koje će se iz bolnice morati zračiti“.
Zračiti dobro putem brižljive njege malenih bolesnika svrha je dakle vaše bolnice.
U ovoj bolnici nada se zaodijeva licem njege pacijenata u nježnoj dobi, u čemu se
vaša bolnica ističe. Nada koja se ovdje njeguje ima čvrste temelje. Ipak, kako bi
se učinkovitije sučelilo s budućnošću, neophodno je da ta nada bude nošena uzvišenijim
viđenjem života, koje će medicinskome osoblju i roditeljima omogućiti da sve svoje
sposobnosti upotrijebe, ne žaleći truda, kako bi se postigli najbolji rezultati koje
znanost i tehnika mogu ponuditi za prevenciju i njegu bolesnika. Ovdje se pojavljuje
misao o tihoj nazočnosti Boga, koji gotovo neprimjetno prati čovjeka na njegovu povijesnome
putu. Prava pouzdana nada je samo Bog, koji je u Isusu Kristu i svome evanđelju nad
budućnošću širom otvorio tamna vrata vremena.“Uskrsnuo sam i sad sam uvijek s tobom
– ponavlja nam Isus, poglavito u teškim trenutcima – držite moja ruka. Bilo gdje posrnuo,
u moje ruke ćeš pasti. S tobom sam i na vratima smrti. Ovdje se liječe djeca, kako
onda ne pomisliti na Isusovu naklonost prema djeci. Želio je da budu s njim, apostolima
ih je postavio za uzor u spontanoj i velikodušnoj vjeri, u bezazlenosti. Oštrim riječima
je ukorio da ih se ne smije podcjenjivati niti skandalizirati. Ganuo se pred udovicom
u Nainu koja je izgubila jedinoređenca. U Lukinu evanđelju čitamo kako ju je tješio
i rekao joj: „Nemoj plakati!“ Isus i danas bolesnima govori te utješne riječi. On
je solidaran s nama i traži da budemo njegovi učenici, da njegovu ljubav svjedočimo
svima koji su u teškoćama – rekao je Papa potom se obratio djeci. Draga djeco, ponavljam
vam da vas Papa voli. Uz vas vidim vaše roditelji koji s svama dijele strepnje i nadu.
Budite sigurni: Bog nas nikad ne ostavlja. Budite sjedinjeni s Njim i nikada nećete
izgubiti vedrinu, ni u najtamnijim i najsloženijim trenutcima. Jamčim vam svoje molitve
i povjeravam vas Presvetoj Mariji, koja je kao majka trpjela poradi bolova svoga božanskoga
Sina, a sada s Njim živi u slavi. Hvala vam svima za ovaj susret koji će ostati utisnut
u mojem srcu. Sve vas blagoslivljam – zaključio je Benedikt XVI.