Zaključci s opće skupštine Papinske akademije za društvene znanosti

Kako četiri temeljna načela katoličkoga socijalnoga nauka – dostojanstvo ljudske osobe, opće dobro, solidarnost i supsidijarnost – mogu pridonijeti pretvaranju globalizacije u „civilizaciju općega dobra“, oslobađajući logiku od kliješta države i tržišta? To je bilo temeljno pitanje u raspravi XIV. opće skupštine Papinske akademije za društvene znanosti, održanoj prošlih dana u Vatikanu, čiji su zaključci predstavljeni u Tiskovnome uredu Svete Stolice.
Iz kliješta države i tržišta treba istrgnuti organiziranje društva, naglašavati kulturu darivanja, koja nije obilježje minulih društvenih ustroja, naprotiv danas više nego ikad proizvodi opće dobro – istaknuto je u glavnim zaključcima opće skupštine o kojima su na tiskovnoj konferenciji govorili profesor Pierpaolo Donati, s bolonjskoga sveučilišta, te profesorica Margaret Archer, sa sveučilišta u Warvicku, u Velikoj Britaniji.
Postoji škripac između države i tržišta stoga tržišni interesi i državno uređenje prevladavaju nad društvenim skupinama, udrugama, oblicima suradnje, dragovoljstvom i svim novim mrežama u kojima se – tako reći – u vitalnim svjetovima osoba svaki dan stvaraju opća dobra koja ni država ni tržište ne shvaća jer se bave gospodarskim i političkim interesima društva, dapače potiskuju ih na rubove. Svi se slažu da na površinu mora isplivati civilno društvo koje ne djeluje radi profita niti po slovu zakona, odnosno države – rekao je profesor Donati.
Unutar civilnoga društva postoje snage kadre proizvesti dobra za sve, a to ovisi – pojasnio je sociolog Jaques Godbout, sa sveučilišta u Québecu, o činjenici što se na globalnoj ljestvici učvrstila logika dara, što potvrđuju raširenost darivanja organa, rastući milodari u novcu i dijeljenju prehrambenih namirnica. Veoma je zanimljivo to što sada ima novih područja u kojima je dar važan po sebi, poput Interneta; brojne se osobe u darivanju više služe internetom negoli tržištem.
To znači da solidarnost pokreće proizvodnju dobara koja supsidijarnost ubacuje u opticaj, odnosno sposobnost društvenih snaga da prema potrebi stvaraju i dijele tvarna i ne tvarna dobra.
Došli smo do zaključka da kada govorimo o općem dobru ne mislimo svi na istu stvar. U biti govorimo o općim dobrima, u množini dakle, koja su različita, koja se mogu pridodati, koja potječu iz novih društvenih običaja, a sva su bitna za razvoj i blagostanje pojedinih ljudskih bića, primjerice priznavanje od strane društvenih ustanova neotuđivoga dostojanstva ljudske osobe kao i omogućavanje izražaja različitih oblika „darova“ vlastitih pojedinim osobama – istaknula je profesorica Archer.
Profesor Donati je pak, govoreći o općem dobru, istaknuo kako se ono više ne poistovjećuje s nečim nametnutim, poput države, iako država igra važnu ulogu u njegovoj proizvodnji i očuvanju. Drugim riječima, država nije jedini čimbenik, nema monopol nad općim dobrom, stoga nije više shvatljivo civilno društvo zasnovano na gospodarskoj teoriji, koja promatra čovjeka u svjetlu profita, iako ne niječe nesebični čimbenik ipak ga smatra rubnim. Gospodarska teorija milosrđe i dobrotvornost smatra trećim područjem koje ne stvara opća dobra. Stoga treba osmisliti novu gospodarsku, vjerojatno i političku teoriju, jer se u nekim dijelovima svijeta zamjećuje povrat totalitarnoj državi, koja računa na državnu prisilu i monopol, a to ne pogoduje razvoju spomenutih općih dobara – zaključio je prof. Donati.