Uz liturgijska čitanja Svetkovine Duhova razmišlja vlč. đakon Ranko Papić

Draga braćo i sestre, nalazimo se na samom kraju Vazmenog vremena u kojemu smo imali prilike iskusiti uskršnju radost, biti u prisutnosti Kristovoj koji je svojim uskrsnućem obasjao naše živote novim svijetlom i nadom. Crkva kliče od radosti zbog punine darova i u ovome danu pronalazi milost svojega početka. Iskustvo koje utemeljuje Crkvu kao sakrament spasenja u ovome svijetu je upravo silazak Duha Svetoga koji „ispuni svu kuću u kojoj bijahu“ (Dj 2,2). „Kuća“ o kojoj nam govori prvo čitanje je prva slika Crkve i ona je uvijek u opasnosti da joj vrata budu zatvorena ali, kao što imamo prilike čuti u evanđelju, to nije nikakva prepreka Uskrslome koji dolazi među svoje i govori: „Mir vama!“. I još jednom ponavlja da bi potvrdio: „Mir vama! Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas“ (Iv 20, 21).
Dok slušamo blagdansko izvješće o različitim jezicima, biva nam nekako žao što se nešto slično ne događa i danas. Međutim, kad bolje osluhnemo, čujemo šapat Duha koji je puhao kroz čitavu povijest Crkve te puše i danas. U samim počecima dao je židovima jasno na znanje da Isus nije umro samo za njih, već za sve ljude! Bog ne radi razlike među svojom djecom već svih ljubi istom ljubavlju. Mučenike prvih stoljeća uvjeravao je da će njihova prolivena krv postati plodonosnim sjemenom novih kršćana. Silnim apostolskim podvizima nadahnuo je navjestitelje evanđelja, Duh je slao na tisuće i tisuće misionara koji su evanđelje propovijedali diljem svijeta. Duh Sveti nam svjedoči da Bog sve čini novo, govori nam da ne plačemo za nečim starim, da ne sanjamo o zlatnom sutra, nego da sada i ovdje – poslušni Duhu – navješćujemo silna Božja djela!
Apostoli su na Duhove doživjeli izvanredni zahvat Duha Svetoga. Oni bi se i dalje rado grijali na tom suncu, ali već slijedećeg dana morali su se pomiriti s nimalo blagdanskom svakidašnjicom. S blagim razočaranjem primijetili su da se nisu izmijenili, primijetili su i to da se ni mnoštvo koje im se jučer divilo danas nije baš izmijenilo. Pa ipak, nisu se dali obeshrabriti, na svakom su koraku osjećali Božju blizinu. Isus je održao obećanje da će ostati s njima.
Svijet u kojem bi bilo sve lijepo, čisto, nedužno, ne postoji. Postoji ovaj naš svijet, svijet u kojem živimo, i u tom i takvom svijetu djeluje Bog, djeluje Duh Sveti koji ima moć sve okrenuti na dobro, sve učiniti novim.
Duh Sveti nas je zajedno s Ocem i Sinom stvorio i vodi nas kroz život. Nadahnjuje naše misli, riječi, djela koja nas vode sveopćem dobru. Duh Sveti je Istina. Sve što govori ozbiljno, što obećava to i ostvaruje. U njega se možemo pouzdati. On je vatra koja grije, svjetlo koje svijetli. On izgrađuje zajednicu, poštuje drugoga, njeguje razumijevanje i suradnju. To je duh koji oživljuje, podiže, tješi, povezuje rane. Usrećuje one koji dijele sreću s drugima. Srca ispunja radošću i veseljem.