Uloga i budućnost katoličkih bolnica, tema je okrugloga stola koji je, povodom objavljivanja
Zbornika radova trećega Svjetskog kongresa Međunarodne udruge zdravstvenih katoličkih
ustanova (AISAC) održanoga u svibnju prošle godine, organiziralo Papinsko vijeće za
dušobrižništvo zdravstva, a koji je održan 17. travnja u Rimu. Mislim da bolnica
treba obavljati prevenciju i liječenje, a ako je ona još i katolička, treba obuhvatiti
vrednote koje odgovaraju toj katoličkoj stvarnosti – rekao je u razgovoru za našu
radio postaju biskup José Luis Redrado Marchite, tajnik Papinskoga vijeća za dušobrižništvo
zdravstva. Rekao bih da su katoličke bolnice djela Crkve. One jesu i trebaju biti
oruđe evangelizacije, inače nemaju smisla! – istaknuo je biskup. Mi polazimo od primjera
Isusa iz Nazareta koji je poučavao i liječio: to je naš izazov, poglavito u društvu
u kojemu živimo. Prinos koji daje Crkva mogao bi biti u smislu nadopunjavanja; postoje,
naime, brojne zemlje u kojima Crkva još uvijek upotpunjuje nedostatke države. Druga
je pak ideja suradnja kojoj težimo i kada država može zajamčiti zdravstvene usluge
– kazao je biskup te dodao kako je u Crkvi popisano više od 110.000 katoličkih zdravstvenih
struktura – bolnicâ, sirotištâ, ambulanata i slično. Na novinarovu primjedbu kako
tržište i privatna djelatnost sve više ulaze u svijet zdravstva, te na pitanje je
li pacijent postao klijent, biskup je naglasio kako je prije svega važno predočiti
bitnu ideju - i to u državnim bolnicama, a posebice u bolnicama koje se nazivaju „katoličkima“
- a to je središnji položaj bolesnika. Kada se bolesnik stavi u središte svega, sigurno
je da se i bolnice mijenjaju – primijetio je biskup Marchite.