2008-04-21 18:14:24

Papina misa u New Yorku


Papa Benedikt XVI. je jučer, u nedjelju, na Yankee stadionu s izaslanstvima biskupija Bostona, Lousvillea, New Yorka i Filadelfije te metropolije Baltimore, koje obilježavaju 200. obljetnicu ustanovljenja, s početkom u 20 sati i 30 minuta po srednjoeuropskome vremenu slavio posljednju misu na američkome tlu. Kao i svi Papini govori tijekom pastoralnoga pohoda i misna homilija bila je usredotočena na temeljnu činjenicu kršćanstva i crkvenoga poslanja – na stvarnost Isusa Krista. Isus govori apostolima da mu vjeruju jer je On „put, istina i život“. Krist je put koji vodi Ocu, istina koja daje smisao ljudskom postojanju, izvor života vječne radosti sa svim svetima u kraljevstvu nebeskome. Prihvatimo Gospodinovu riječ, u njoj obnovimo svoju vjeru, a svoje nade položimo u njegova obećanja! – kazao je Papa podsjećajući na razlog liturgijskoga slavlja. Nazočnost, oko ovoga oltara, Petrova nasljednika, njegove subraće biskupa i svećenika, đakona, redovnika te laika pristiglih iz 50 američkih država, zorno očituje naše zajedništvo u katoličkoj apostolskoj vjeri, ona je također znak predivnoga rasta koji je Bog tijekom 200 godina podario Crkvi u vašoj zemlji. Crkva je u ispovijedanju vjere ujedinila veoma različita stada, a svojim brojnim odgojnim, karitativnim i društvenim djelima znakovito je pridonijela rastu američkoga društva. Ovaj veliki rezultat nije postignut bez sučeljavanja s brojnim izazovima – kazao je Benedikt XVI. osvrnuvši se na liturgijska čitanja.
Prvo čitanje iz Djela apostolskih govori o jezičnim i kulturnim napetostima unutar mlade crkvene zajednice, ono istovremeno očituje moć Božje riječi, prihvaćene u vjeri, koju apostoli mjerodavno naviještaju da stvore jedinstvo kadro nadvisiti podjele prouzročene ljudskim slabostima i ograničenja. Jedinstvo Crkve nema drugog temelja osim Riječi Božje, utjelovljenje u Isusu Kristu, našem Gospodinu. Sva izvanjska obilježja, sve strukture, udruge i programi, bez obzira koliko su valjani ili čak bitni, u konačnici jedino služe da podupru i promiču najdublje jedinstvo, u Kristu neprolazan dar Božji svojoj Crkvi. Jedinstvo Crkve je „apostolsko“, utemeljeno je na apostolima, koje je Krist odabrao i učinio svjedocima svoga uskrsnuća, a proizlazi iz onoga što Sveto pismo naziva „poslušnost u vjeri“. Autoritet i poslušnost, te riječi danas nije lako izgovoriti. One danas predstavljaju „kamen spoticanja“ za brojne naše suvremenike, posebice u društvu koje s pravom osobnoj slobodi pridaje veliku vrijednost. Unatoč tome, u svjetlu svoje vjere u Isusa Krista – života, istine i puta – uspijevamo vidjeti cjelovitiji smisao,... Evanđelje nas uči kako se istinska sloboda, sloboda djece Božje, jedino može naći u gubljenju samoga sebe, a to je dio otajstva ljubavi. Samo ako se sebe odreknemo, govori nam Gospodin, možemo se uistinu naći. Prava sloboda cvjeta kada se udaljujemo od jarma grijeha, koji zatamnjuje naše opažaje i slabi naše odlučnosti, a vidimo izvor svoje konačne sreće u Bogu, beskrajnoj ljubavi, slobodi i životu. Naš je mir u Njegovoj volji. Prava sloboda je besplatni Božji dar, plod obraćanja njegovoj oslobađajućoj istini. Ta sloboda u istini daje nam novi i oslobađajući način gledanja na stvarnost. Kada ulazimo u Kristovu misao, otvaraju nam se novi obzori. U svjetlu vjere, unutar crkvenoga zajedništva, također nalazimo nadahnuće i snagu da u ovome svijetu budemo evanđeoski kvasac. Postajemo svjetlo svijeta, sol zemlje, povjereno nam je da svoj život i svijet uvijek potpunije oblikujemo prema Božjem spasiteljskom planu. Oslobađajuća evanđeoska istina preobražava svijet. Uskrsli Krist je zaglavni kamen velikoga hrama koji se i danas gradi u Duhu. A mi, udovi njegova tijela, po krštenju smo postali živo kamenje toga hrama, sudjelujući po milosti u životu Božjem, blagoslovljeni slobodom djece Božje, osposobljeni smo prinositi duhovne žrtve, Bogu ugodne – rekao je Papa.
Osvrnuvši se na dvjestogodišnji pastoralni rad Crkve u Americi, posebice na njezin veliki rast, rekao je kako mu je pridonio veliki priliv useljenika, čvrsta vjera koja je izgradila crkvenu mrežu, odgojne, zdravstvene i društvene ustanove koje odavno rese Crkvu u Americi; te mnoštvo očeva i majki koji su djeci prenosili vjeru kao i svakodnevna služba brojnih svećenika, dušobrižnika, neprocjenjivi prinos redovnika, koji su, osim čitanja i pisanja, u djeci poticali želju da čitav život upoznaju, ljube i služe Bogu. U ovoj zemlji vjerske slobode katolici mogu slobodno ispovijedati svoju vjeru i kao takvi sudjelovati u civilnome životu, noseći sa sobom u javni život svoja moralna uvjerenja, surađujući s bližnjima u izgradnji čvrstoga demokratskog društva – istaknuo je Benedikt XVI..
Vi ste odabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu da razglasi slavna djela njegova, ove Petrove riječi – kazao je Benedikt XVI. – izazov su za sve veću vjernost slavnoj baštini primljenoj u Kristu. Potiču nas na ispitivanje svoje savjesti, čišćenje svojih srca, na obnovu krsnih obećanja u odbacivanju sotone i svih njegovih praznih obećanja. Potiču nas da budemo radostan puk, glasnici nade koja ne umire, rođene iz vjere u riječ Božju i uzdanja u njegova obećanja. U ovoj zemlji vi se i brojni vaši bližnji obraćate Bogu Gospodinovim riječima: Dođi kraljevstvo tvoje! Ta molitva mora oploditi način vašega življenja i izgradnju vaše obitelji i zajednice. Mora stvoriti nova mjesta nade, u kojima se uprisutnjuje Kraljevstvo Božje u svojoj spasiteljskoj moći. Žarko moliti da dođe kraljevstvo znači biti stalno pozoran na znakove njegove nazočnosti, zauzimati se za njegov rast u svakome dijelu društva; znači svladati svaku podjelu između vjere i života, opirući se lažnim evanđeljima slobode i sreće; znači također odbaciti svaku podvojenost između vjere i političkoga života, jer, kako tvrdi II. vatikanski sabor, ni jedna ljudska djelatnost, čak u vremenskim stvarima, ne može biti izuzeta od gospodstva Božjega. To znači djelovati kako bismo ljepotom i istinom evanđelja obogatili društvo i američku kulturu, nikad ne izgubiti iz vidika onu veliku nadu koja osmišljava i daje vrijednost svim našim životnim nadama – istaknuo je Benedikt XVI. potom se osvrnuo na susret s mladima.
Oni su budućnost Crkve i imaju pravo na sve naše molitve i svaku potporu koju im možemo pružiti. Dragi mladi prijatelji, poput sedmorice ljudi, punih Duha i mudrosti, kojima su apostoli povjerili skrb za mladu Crkvu, možete se i vi uzdići i prihvatiti odgovornost koju vjera u Krista pred vas stavlja. Smognite hrabrosti naviještati Krista, koji je isti jučer, danas i uvijek, i nepromjenjive istine čiji je on Temelj, te nas istine oslobađaju. Jedino te istine mogu jamčiti dostojanstvo i prava svakoga muškarca, žene i djeteta u svijetu, uključujući najslabije među ljudskim bićima, još nerođenu djecu u majčinskoj utrobi. U svijetu u kojemu, kako nas je podsjetio Ivan Pavao II. govoreći na ovome istom mjestu, Lazar nastavlja kucati na naša vrata, učinite da raste vaša vjera i ljubav podupirući siromašne, potrebite i one koji su bez glasa. Mladići i djevojke Amerike, vama se uporno obraćam, otvorite srca Božjem pozivu da Ga slijedite u svećeništvu i redovništvu – tim je riječima Benedikt XVI. završio misnu propovijed.







All the contents on this site are copyrighted ©.