Papa Benedikt XVI. je jučer, u nedjelju, na Yankee stadionu s izaslanstvima biskupija
Bostona, Lousvillea, New Yorka i Filadelfije te metropolije Baltimore, koje obilježavaju
200. obljetnicu ustanovljenja, s početkom u 20 sati i 30 minuta po srednjoeuropskome
vremenu slavio posljednju misu na američkome tlu. Kao i svi Papini govori tijekom
pastoralnoga pohoda i misna homilija bila je usredotočena na temeljnu činjenicu kršćanstva
i crkvenoga poslanja – na stvarnost Isusa Krista. Isus govori apostolima da mu vjeruju
jer je On „put, istina i život“. Krist je put koji vodi Ocu, istina koja daje smisao
ljudskom postojanju, izvor života vječne radosti sa svim svetima u kraljevstvu nebeskome.
Prihvatimo Gospodinovu riječ, u njoj obnovimo svoju vjeru, a svoje nade položimo u
njegova obećanja! – kazao je Papa podsjećajući na razlog liturgijskoga slavlja. Nazočnost,
oko ovoga oltara, Petrova nasljednika, njegove subraće biskupa i svećenika, đakona,
redovnika te laika pristiglih iz 50 američkih država, zorno očituje naše zajedništvo
u katoličkoj apostolskoj vjeri, ona je također znak predivnoga rasta koji je Bog tijekom
200 godina podario Crkvi u vašoj zemlji. Crkva je u ispovijedanju vjere ujedinila
veoma različita stada, a svojim brojnim odgojnim, karitativnim i društvenim djelima
znakovito je pridonijela rastu američkoga društva. Ovaj veliki rezultat nije postignut
bez sučeljavanja s brojnim izazovima – kazao je Benedikt XVI. osvrnuvši se na liturgijska
čitanja. Prvo čitanje iz Djela apostolskih govori o jezičnim i kulturnim napetostima
unutar mlade crkvene zajednice, ono istovremeno očituje moć Božje riječi, prihvaćene
u vjeri, koju apostoli mjerodavno naviještaju da stvore jedinstvo kadro nadvisiti
podjele prouzročene ljudskim slabostima i ograničenja. Jedinstvo Crkve nema drugog
temelja osim Riječi Božje, utjelovljenje u Isusu Kristu, našem Gospodinu. Sva izvanjska
obilježja, sve strukture, udruge i programi, bez obzira koliko su valjani ili čak
bitni, u konačnici jedino služe da podupru i promiču najdublje jedinstvo, u Kristu
neprolazan dar Božji svojoj Crkvi. Jedinstvo Crkve je „apostolsko“, utemeljeno je
na apostolima, koje je Krist odabrao i učinio svjedocima svoga uskrsnuća, a proizlazi
iz onoga što Sveto pismo naziva „poslušnost u vjeri“. Autoritet i poslušnost, te riječi
danas nije lako izgovoriti. One danas predstavljaju „kamen spoticanja“ za brojne naše
suvremenike, posebice u društvu koje s pravom osobnoj slobodi pridaje veliku vrijednost.
Unatoč tome, u svjetlu svoje vjere u Isusa Krista – života, istine i puta – uspijevamo
vidjeti cjelovitiji smisao,... Evanđelje nas uči kako se istinska sloboda, sloboda
djece Božje, jedino može naći u gubljenju samoga sebe, a to je dio otajstva ljubavi.
Samo ako se sebe odreknemo, govori nam Gospodin, možemo se uistinu naći. Prava sloboda
cvjeta kada se udaljujemo od jarma grijeha, koji zatamnjuje naše opažaje i slabi naše
odlučnosti, a vidimo izvor svoje konačne sreće u Bogu, beskrajnoj ljubavi, slobodi
i životu. Naš je mir u Njegovoj volji. Prava sloboda je besplatni Božji dar, plod
obraćanja njegovoj oslobađajućoj istini. Ta sloboda u istini daje nam novi i oslobađajući
način gledanja na stvarnost. Kada ulazimo u Kristovu misao, otvaraju nam se novi obzori.
U svjetlu vjere, unutar crkvenoga zajedništva, također nalazimo nadahnuće i snagu
da u ovome svijetu budemo evanđeoski kvasac. Postajemo svjetlo svijeta, sol zemlje,
povjereno nam je da svoj život i svijet uvijek potpunije oblikujemo prema Božjem spasiteljskom
planu. Oslobađajuća evanđeoska istina preobražava svijet. Uskrsli Krist je zaglavni
kamen velikoga hrama koji se i danas gradi u Duhu. A mi, udovi njegova tijela, po
krštenju smo postali živo kamenje toga hrama, sudjelujući po milosti u životu Božjem,
blagoslovljeni slobodom djece Božje, osposobljeni smo prinositi duhovne žrtve, Bogu
ugodne – rekao je Papa. Osvrnuvši se na dvjestogodišnji pastoralni rad Crkve u
Americi, posebice na njezin veliki rast, rekao je kako mu je pridonio veliki priliv
useljenika, čvrsta vjera koja je izgradila crkvenu mrežu, odgojne, zdravstvene i društvene
ustanove koje odavno rese Crkvu u Americi; te mnoštvo očeva i majki koji su djeci
prenosili vjeru kao i svakodnevna služba brojnih svećenika, dušobrižnika, neprocjenjivi
prinos redovnika, koji su, osim čitanja i pisanja, u djeci poticali želju da čitav
život upoznaju, ljube i služe Bogu. U ovoj zemlji vjerske slobode katolici mogu slobodno
ispovijedati svoju vjeru i kao takvi sudjelovati u civilnome životu, noseći sa sobom
u javni život svoja moralna uvjerenja, surađujući s bližnjima u izgradnji čvrstoga
demokratskog društva – istaknuo je Benedikt XVI.. Vi ste odabrani rod, kraljevsko
svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu da razglasi slavna djela njegova,
ove Petrove riječi – kazao je Benedikt XVI. – izazov su za sve veću vjernost slavnoj
baštini primljenoj u Kristu. Potiču nas na ispitivanje svoje savjesti, čišćenje svojih
srca, na obnovu krsnih obećanja u odbacivanju sotone i svih njegovih praznih obećanja.
Potiču nas da budemo radostan puk, glasnici nade koja ne umire, rođene iz vjere u
riječ Božju i uzdanja u njegova obećanja. U ovoj zemlji vi se i brojni vaši bližnji
obraćate Bogu Gospodinovim riječima: Dođi kraljevstvo tvoje! Ta molitva mora oploditi
način vašega življenja i izgradnju vaše obitelji i zajednice. Mora stvoriti nova mjesta
nade, u kojima se uprisutnjuje Kraljevstvo Božje u svojoj spasiteljskoj moći. Žarko
moliti da dođe kraljevstvo znači biti stalno pozoran na znakove njegove nazočnosti,
zauzimati se za njegov rast u svakome dijelu društva; znači svladati svaku podjelu
između vjere i života, opirući se lažnim evanđeljima slobode i sreće; znači također
odbaciti svaku podvojenost između vjere i političkoga života, jer, kako tvrdi II.
vatikanski sabor, ni jedna ljudska djelatnost, čak u vremenskim stvarima, ne može
biti izuzeta od gospodstva Božjega. To znači djelovati kako bismo ljepotom i istinom
evanđelja obogatili društvo i američku kulturu, nikad ne izgubiti iz vidika onu veliku
nadu koja osmišljava i daje vrijednost svim našim životnim nadama – istaknuo je Benedikt
XVI. potom se osvrnuo na susret s mladima. Oni su budućnost Crkve i imaju pravo
na sve naše molitve i svaku potporu koju im možemo pružiti. Dragi mladi prijatelji,
poput sedmorice ljudi, punih Duha i mudrosti, kojima su apostoli povjerili skrb za
mladu Crkvu, možete se i vi uzdići i prihvatiti odgovornost koju vjera u Krista pred
vas stavlja. Smognite hrabrosti naviještati Krista, koji je isti jučer, danas i uvijek,
i nepromjenjive istine čiji je on Temelj, te nas istine oslobađaju. Jedino te istine
mogu jamčiti dostojanstvo i prava svakoga muškarca, žene i djeteta u svijetu, uključujući
najslabije među ljudskim bićima, još nerođenu djecu u majčinskoj utrobi. U svijetu
u kojemu, kako nas je podsjetio Ivan Pavao II. govoreći na ovome istom mjestu, Lazar
nastavlja kucati na naša vrata, učinite da raste vaša vjera i ljubav podupirući siromašne,
potrebite i one koji su bez glasa. Mladići i djevojke Amerike, vama se uporno obraćam,
otvorite srca Božjem pozivu da Ga slijedite u svećeništvu i redovništvu – tim je riječima
Benedikt XVI. završio misnu propovijed.