Papina misa s kardinalima, biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama u New Yorku

Na današnji dan, prije tri godine, kardinal Ratzinger izabran je za Petrova nasljednika, stoga je Benedikt XVI. današnju misu sa svećenicima, redovnicima i redovnicama u njujorškoj katedrali prikazao za opću Crkvu. Papa je u 9 sati po lokalnome vremenu, 15 sati po srednjoeuropskom, stigao pred katedralu svetoga Patrika gdje su ga na glavnome ulazu dočeli njujorški nadbiskup kardinal Edward Egan, ravnatelj katedrale msgr. Robert Ritchie te gradonačelnik New Yorka Michael Bloomberg. Govoreći o apostolskoj vjeri utemeljenoj na Kristovu uskrsnuću, Papa se biskupima, svećenicima i redovnicima obratio riječima: Gospodin vas je odabrao, odgovorili ste na njegov poziv stoga svoj život posvećujte traženju svetosti, naviještanju evanđelja i izgradnji Crkve u vjeri, nadi i ljubavi. Ušli ste u trajnu baštinu vjere i dobrih dijela. Poslanje Crkve u ovoj zemlji uvijek je „iz svih naroda pod nebom“ u duhovno jedinstvo privlačilo ljude koji su mnoštvom svojih darova obogaćivali Kristovo tijelo. Dok zahvaljujemo za primljeni blagoslov, izazovima budućnosti upravljamo svoj pogled moleći Gospodina da Crkvi u Americi podari milost novih Duhova. Crkva je pozvana naviještati dar života, štiti ga i promicati kulturu života. Naviještanje života, života u izobilju, mora biti srce nove evangelizacije. A istiniti život – naše spasenje – jedino se može naći u pomirbi, slobodi i ljubavi, besplatnim Božjim darovima – istaknuo je Benedikt XVI.
Govoreći o sadašnjim izazovima rekao je kako smo pozvani naviještati i utjeloviti poruku nade u svijet u kojemu često izgleda da sebičnost, pohlepa nasilje i cinizam guše krhki rast milosti u srcu naroda. Možda smo izgubili iz vidika kako smo pozvani naviještati radost vjere i Božje ljubavi u društvu u kojem brojni Crkvu smatraju legalističkom i institucionalnom – upozorio je Papa iskoristivši sklad gotičkoga sklopa katedrale u pojašnjavanju temeljnih vidika našega zvanja unutar jedinstva Mističnoga tijela. Govoreći o vitrajima koji su, gledajući izvana, tamni, teški, čak sumorni rekao je kako ulazeći u katedralu, oni zadivljujući ožive, reflektiranjem svjetla očituju svoj sjaj. Jedino iz iskustva vjere i crkvenoga života možemo vidjeti pravu Crkvu: ispunjenu milošću, blistavu ljepotom, ukrašenu mnogostrukim darovima Duha. Iz toga proizlazi da smo mi, koji živimo milosnim životom u zajedništvu Crkve, pozvani u otajstvo milosti privući sav narod. To nije lak zadatak u svijetu koji je sklon gledati Crkvu izvana kao na katedralne vitraje: svijet žudi za duhovnošću, ali smatra teškim „ulazak“ u otajstvo Crkve. Čak i za nekoga od nas u Crkvi, površnost može oslabiti svjetlo vjere, a grijesi i slabosti crkvenih članova mogu zatamniti blještavilo Crkve. Zatamnjenje može doći i od prepreka koje susrećemo u društvu koje katkada izgleda kao da je zaboravilo Boga i da se ljuti pred najosnovnijim zahtjevima kršćanskoga morala – primijetio je Papa pozivajući se na svetoga Ireneja: „Gdje je Crva, ondje je Duh Božji; gdje je Duh Božji, ondje je Crkva i svaka milost.“
Govoreći o gotskim zdanjima rekao je kako su srednjovjekovni umjetnici predstavljali Krista, stvoriteljsku Božju riječ, kao nebeskoga „geometra“, s kompasom u ruci, koji beskonačnom mudrošću i određenošću uređuje svemir. ... Očima vjere trebamo promatrati sve tvari kako bismo ih shvatili u njihovom istinitijem izgledu, u jedinstvenosti vječnoga plana Božjega, a to zahtijeva neprestano obraćenje i obvezu obnove u duhu, usvajanja duhovnoga mentaliteta. Zar nije ovo stalno intelektualno obraćenje isto tako potrebno kao i moralno obraćenje za naš rast u vjeri, za naše raspoznavanje znakova vremena i za naš osobni prinos životu i poslanju Crkve – zapitao je Benedikt XVI. te se osvrnuo na unutarnje stanje u Crkvi. Jedno od najvećih razočaranja nakon II. vatikanskog sabora mislim da je bilo za sve nas iskustvo podjela među raznim skupinama, naraštajima i članovima iste vjerske obitelji. Možemo napredovati jedino ako svoj pogled upravimo u Krista. Na taj način možemo ići prema duhovnoj obnovi koju je želio Sabor, a koja može Crkvu osnažiti u svetosti i jedinstvu, potrebnima za učinkovito naviještanje evanđelja u današnjem svijetu. Istovjetnost pogleda i nakana – utemeljena na vjeri i duhu stalnoga obraćenja i osobne žrtve – tajna je izvanrednoga rasta Crkve u ovoj zemlji. Ističući potrebu gledanja utemeljenoga na vjeri, te jedinstva i suradnje u izgradnji Crkvi, Papa se ponovno osvrnuo na spolnu zloporabu koja je Crkvi zadala velike patnje. Vama dragi svećenici i redovnici, jamčim svoju duhovnu blizinu, dok nastojite, prožeti nadom, odgovoriti na stalne izazove potekle iz toga stanja. S vama se ujedinjujem moleći da ovo bude vrijeme pročišćavanja i ozdravljenja za svakoga i za svaku krajevnu Crkvu i redovničku zajednicu. Osim toga, ohrabrujem vaš da surađujete s vašim biskupima koji učinkovito rade na rješavanju problema. Dok svi – biskupi, kler, redovnici, redovnice i laici u nadi i uzajamnoj ljubavi traže istinu neka Gospodin Isus Krist udijeli Crvi u Americi obnovljeni smisao jedinstva i odlučnosti. U skladu gotske katedrale također možemo vidjeti simbol crkvenoga jedinstva, koje je – kako je rekao sveti Pavao – živo tijelo sastavljeno od raznih udova, svaki s vlastitom ulogom i određenjem. Potreba priznavanja i poštovanja darova svakoga pojedinoga uda kao očitovanja Duha za opću korist, hijerarhijskih i karizmatskih darova, različitosti i bogatstva milosti primljenih od Duha pozivaju nas da uvijek raspoznajemo kako ti darovi na ispravan način moraju biti iskorišteni u službi crkvenoga poslanja. Ako moramo biti istinske snage jedinstva, onda prvi pokorom tražimo nutarnje pomirenje. Oprostimo pretrpljene nepravde i ugušimo svaki osjećaj srdžbe i prijepora. Zauzmimo se da budemo prvi u očitovanju poniznosti i čistoće srca, potrebnih za približavanje svjetlu Božje istine – potaknuo je Papa zaključujući svoju homiliju pozvavši sve da u skladu s plemenitim tradicijama Crve u Americi, budu prvi prijatelji siromaha, izbjeglica, stranca, bolesnih i svih trpećih.