Uz liturgijska čitanja Četvrte Vazmene nedjelje - Nedjelje Dobroga Pastira razmišlja vlč. đakon Borna Puškarić

Drage sestre i braćo, na četvrtu Uskrsnu nedjelju cijela se Crkva okuplja oko Krista, Dobroga Pastira, koji je došao na Svijet da potraži i okupi izgubljenu djecu Izraelovu. Slika Isusa kao Dobrog Pastira iz Svetog Evanđelja po Ivanu jasno nam daje do znanja kakvom odnosu s Gospodinom mora težiti svaki onaj koji se diči kršćanskim imenom. Znamo da je ovca bez pastira izgubljena i da je osuđena na propast ukoliko se ne vrati njegovoj brizi. Tako je i s nama! Isus je naš dobri pastir koji stoji pred vratima našega srca i kuca i ako ih mi otvorimo On ulazi. Isus kaže za sebe “Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasiti će se.” (Iv 10, 9) I mi poput ovaca nalazimo svoju sigurnost, svoj mir i radost u blizini našega Spasitelja i Dobrog Pastira Isusa. Ovcu u nevolji ne može spasiti nitko drugi nego njezin pastir koji ju poznaje i ljubi. Najveća nevolja ljudske povijesti, ali i povijesti svakoga od nas, jest grijeh koji ne samo da nam odnosi mir i radost nego nas i trajno udaljuje od Boga. Isus je svojom gorkom mukom i smrću jednom za svagda uništio grijeh te širom otvorio vrata istinskog mira na zemlji i vječnoga života.
Kako bi nastavio svoje djelo spasenja cjelokupnog ljudskog roda Isus je ustanovio Katoličku Crkvu, čija je temeljna zadaća okupljati Božji narod u jedan ovčinjak. Četvrta Vazmena nedjelja u znaku je Svjetskog Dana molitve za duhovna zvanja. Crkva je svjesna da su Kristu potrebne produžene ruke na zemlji. Ljudi koji će se odvažno i posve predati Njemu na službu i koji će tako nastaviti Kristovo djelo spasenja. Svećenici koji će okupljati i voditi narod prema Isusu. Redovnici i redovnice koji će svojom neprestanom molitvom i svjedočenjem buditi u ljudima današnjice želju za Bogom, za vječnim istinama i nebeskim dobrima.
Svjetski Dan molitve za duhovna zvanja, prilika je da se podsjetimo da su duhovna zvanja Božji odgovor na vapaj i molitvu Crkve koja potrebuje za pastirima duša. Gdje se intenzivno moli za dar novih svećenika, tamo oni nikada ne izostaju. “Djeca se Božja zovemo i jesmo” Bog blagoslivlja našu molitvu kada je ona u skladu sa njegovom svetom voljom. A njegova je sveta volja da se svi ljudi spase, da svi ljudi na svijetu upoznaju Njegova Jedinorođenoga Sina Isusa u kojem jedino ima spasenja. Svećenik je prije svega Kristov apostol. Čovjek koji svojim životom, svojim riječima i djelima bližnjima pokazuju put prema Kristu. Svijetu koji je skrenuo svoj pogled s Krista potrebni su svećenici koji će se bez kompromisa boriti za Božje kraljevstvo ljubavi, istine i pravde. Koliko je samo blago Isus povjerio svećenicima kada ih je odredio da budu pastiri duša.
Sveti Otac Benedikt XVI susrevši ove godine bogoslove Lateranskog Sjemeništa rekao je da je svećenički poziv “za Svijet najzanimljivija i najpotrebnija avantura, avantura koja pokazuje i uprisutnjuje puninu života za kojom svi težimo.” Tko će navijestiti ljudima Evanđelje spasenja ako nema svećenika? Tko će na svetom misnom oltaru prikazivati Kristovu otkupiteljsku žrtvu ako nema svećenika? Preko čijih će se ruku izlijevati Kristova milosrdna ljubav? Ova nas pitanja moraju potaknuti na molitvu da Gospodin pošalje radnike u svoju njivu. Da nam nikada ne pomanjkaju Kristovi svećenici.
Na današnji dan Rimska biskupija hodočasti u Svetište Majke Božje od Božanske Ljubavi. Svaka naša molitva prolazi kroz ruke Blažene Djevice Marine te se uspinje sve do nebeskih visina i svaka nam se Božja milost daruje preko ruku Majke Božje, Posrednice svih milosti. Molimo zato Blaženu Djevicu Mariju da nam po njezinu moćnu zagovoru Gospodin pošalje puno svećenika, da ih posveti i očuva u vjernosti.