Moja sjećanja na velikoga papu Ivana Pavla II.

Prvi puta sam Ga uživo vidio i sudjelovao na svetoj misi koju je on predvodio, kada je posjetio Željezno u Gradišću. Bilo je to, koliko se sjećam 1984. godine, a ja sam bio još bogoslov. Išli smo iz Zagreba i bilo nas je dosta koji smo željeli podijeliti radost s našim Gradišćanskim Hrvatima radi posjeta Svetoga Oca. Svetu misu je tada služio na njemačkom jeziku, ali je na kraju pozdravio i brojne hodočasnike na hrvatskom jeziku. Kada je prolazio između redova vjernika svi su ga oduševljeno pozdravljali. Drugi put sam imao milost vidjeti ga za vrijeme opće audijencije u Bazilici svetoga Petra kada smo jedna grupa iz Zagreba došli na hodočašće u Rim 1988. godine. Pokojni papa Ivan Pavao II. osvajao je sve ljude koje je susreo samom svojom pojavom, a iz Njega je zračila velika dobrota i ljubav u kojoj se svatko osjetio prihvaćenim.
Osobito dragi susreti s Njim bili su mi kada je tri puta posjetio našu Domovinu Hrvatsku. U vrijeme njegova prvoga posjeta Zagrebu 1994. godine bio sam kapelan u župi Bezgrješnog Srca Marijina na Jordanovcu. Zagreb Ga je tada dočekao na veličanstven način, a i cijela Hrvatska je doživjela neopisivu radost posjeta Pape prijatelja i zaštitnika progonjenih i obespravljenih. Nezaboravna sveta misa na zagrebačkom Hipodromu uz sudjelovanje oko pola milijuna vjernika i neopisiva radost koja je ispunila srca svih vjernika je bilo nešto što se pamti cijeli život. Njegova propovijed i riječi ohrabrenja kada je trećina Hrvatske još uvijek bila okupirana svima je davalo nadu da će uz Božju pomoć svanuti zora slobode i za naš napaćeni narod.
Kada je drugi puta pohodio Hrvatsku 1998. godine, i u Mariji Bistrici proglasio blaženim našeg voljenog pastira i mučenika kardinala Alojzija Stepinca, bio je opet predivan susret s tim velikim Papom mnoštva hrvatskih vjernika koji su to doživjeli kao silan dar neba i samoga Svetoga Oca koji se za vrijeme prvoga pohoda pobožno molio na grobu našega mučenika i svjedoka vjere. Tada sam kao kapelan bio na službi u Splitu u župi Presvetog Srca Isusova, te sudjelovao na misnom slavlju na splitskom Žnjanu koji je na meni opet ostavio neizbrisiv trag radosti susreta s velikim Papom i prijateljem Hrvatskog naroda. Osobito dirljiv je bio susret Ivana Pavla II. istoga dana poslije podne s mladima u Solinu. Na tom je susretu sudjelovalo oko 30 tisuća mladih i kada je Papa zajedno s mladima pjevao našu Marijansku pjesmu „Rajska Djevo, Kraljice Hrvata“ oduševljenju nije bilo kraja.
U vrijeme trećega pohoda pokojnoga Pape bio sam župnik u katedralnoj župi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije u Baru u Crnoj Gori. Papa je tada slavio misu u Gruškoj luci u Dubrovniku i blaženom proglasio Mariju Petković od Propetog Isusa. Iz Bara sam doveo tri autobusa vjernika koji su pobožno sudjelovali na svetoj misi sa Svetim Ocem. I tom prilikom mogla se vidjeti radost na licima svih vjernika nazočnih na susretu s Papom. Vodio sam također i vjernike kada je pokojni Papa dolazio u Sloveniju u Ljubljanu i u Sarajevo. Prije tri godine, kada je završio svoje zemaljsko putovanje i prigodom njegova sprovoda zvona katedrale u Baru su dugo zvonila kao spomen na velikoga Papu, koji je najviše doprinio padu komunizma u Europi i priznanju Hrvatske kao slobodne i neovisne države. Dobri Bog nas je obdario tim velikim Papom i neka Ga i proslavi da ga uskoro možemo častiti kao svoga nebeskoga zaštitnika i zagovornika na nebu. Neka nas i dalje iz neba prati njegova dobrota i zagovor kod Svemogućega Boga i naše nebeske Majke Blažene Djevice Marije koju je on silno častio i sav svoj život stavio pod njezinu zaštitu.