Papina kateheza na općoj audijenciji - 26. ožujka 2008.
Na općoj audijenciji danas bilo je nazočno brojno mnoštvo hodočasnika iz cijeloga
svijeta i zato je Sveti Otac održao svoju katehezu na Trgu svetoga Petra. Draga
braćo i sestre! "Et resurrexit tertia die secundum Scripturas - uskrsnuo je treći
dan po Pismima." Svake nedjelje izgovarajući Vjerovanje ponavljamo svoju ispovijest
vjere u Kristovo uskrsnuće, iznenađujući događaj koji predstavlja središte kršćanstva.
U Crkvi se sve razumije polazeći od toga velikog otajstva koje je promijenilo tijek
povijesti i koje se uprisutnjuje u svakom euharistijskom slavlju. Postoji, međutim,
liturgijsko vrijeme u kojem je ta središnja stvarnost kršćanske vjere, u svome doktrinarnom
bogatstvu i neiscrpnoj životnosti, na osobit način predočena vjernicima, kako bi je
još bolje otkrili i vjernije živjeli: to je vazmeno vrijeme. Svake godine, u "Svetom
trodnevlju Krista raspetoga, umrloga i uskrsloga", kako ga naziva sveti Augustin,
Crkva ponovno, u ozračju molitve i pokore, prolazi kroz završne trenutke Isusova zemaljskoga
života: njegovu osudu na smrt, uspinjanje na Kalvariju noseći križ, njegovu žrtvu
poradi našega spasenja, njegovo polaganje u grob. "Trećeg dana", pak, Crkva ponovno
proživljava uskrsnuće: to je Vazam, Isusov prelazak iz smrti u život, u kojem se u
punini ostvaruju drevna obećanja. Cjelokupna liturgija vazmenoga vremena pjeva zbog
sigurnosti i radosti Kristova uskrsnuća – istaknuo je papa Benedikt XVI. Draga
braćo i sestre, moramo neprestano obnavljati svoje prianjanje uz Krista umrloga i
uskrsloga za nas: njegov Uskrs i naš je Uskrs, jer nam je u uskrslome Kristu dana
sigurnost našeg konačnog uskrsnuća. Vijest o njegovu uskrsnuću iz mrtvih ne stari
i Isus je uvijek živ, a živo je i njegovo evanđelje. "Vjera kršćana - govori sveti
Augustin - jest uskrsnuće Kristovo." Djela apostolska jasno to razlažu: Bog Isusa
"pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih". Nije doista bila dovoljna smrt da bi
se dokazalo da je Isus stvarno Sin Božji, očekivani Mesija. Koliko li je onih koji
su kroz povijest posvetili svoj život nekoj stvari za koju su držali da je ispravna
i umrli! Gospodinova smrt pokazuje ogromnu ljubav kojom nas je on ljubio sve do toga
da se za nas žrtvuje; no samo je uskrsnuće "ovjerovljenje", sigurnost da je ono što
on tvrdi istina. Uskrisivši ga, Otac ga je proslavio. Sveti Pavao ovako piše u Poslanici
Rimljanima: "Ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je
Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen" nastavio je nadalje Papa. Važno je naglasiti
ovu temeljnu istinu naše vjere, čija je povijesna istinitost široko dokumentirana,
premda danas, kao i u prošlosti, ne nedostaje onih koji je na različite načine stavljaju
u sumnju ili čak niječu. Slabljenje vjere u Isusovo uskrsnuće kao svoju posljedicu
ima i slabljenje svjedočanstva vjernika. Doista, ako u Crkvi oslabi vjera u uskrsnuće,
sve se zaustavlja, sve se raspada. S druge strane, prianjanje srcem i umom uz Krista
umrloga i uskrsloga mijenja život i rasvjetljuje cjelokupno postojanje osoba i naroda.
Ne daje li upravo sigurnost u Kristovo uskrsnuće hrabrost, proročku smjelost i ustrajnost
mučenicima svakog vremena? Nije li susret sa živim Isusom ono što obraća i privlači
tolike muškarce i žene, koji od početaka kršćanstva ostavljaju sve da bi ga slijedili
i vlastitim životom služili evanđelju? "Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista
propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša" (1Kor 15,14).Navještaj što ga ovih dana
iznovice slušamo upravo je ovaj: Isus je uskrsnuo, on je Živi i mi ga možemo susresti.
Kao što su ga susrele žene koje su u zoru trećega dana, u dan nakon subote, pošle
na grob, kao što su ga susreli učenici, iznenađeni i smeteni zbog onoga što su im
javile žene; kao što su ga susreli toliki svjedoci kroz dane koji su slijedili njegovu
uskrsnuću. Pa i nakon svoga uzašašća Isus je ostao prisutan među svojim prijateljima
kao što je uostalom i obećao: "Evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta"
(Mt 28,20). Rasvijetljeni Duhom Svetim, članovi prvotne Crkve počeli su otvoreno i
neustrašivo širiti uskrsni navještaj. I taj je navještaj, prenošen od naraštaja do
naraštaja, stigao do nas i svake godine o Uskrsu odjekuje obnovljenom snagom – kazao
je Benedikt XVI. Liturgija nas posebice u vazmenoj osmini poziva da osobno susretnemo
Uskrsloga i da prepoznamo njegovo životvorno djelovanje u događajima povijesti i našeg
svakodnevnog življenja. Danas nam je, na primjer, predložen za čitanje dojmljiv odlomak
o dvojici učenika iz Emausa (usp. Lk 24,13-35). Nakon Isusova razapinjanja, zaronjeni
u tugu i razočaranje, vraćali su se neutješni kući. Putem su među sobom raspravljali
o onome što se dogodilo tih dana u Jeruzalemu. Tada im se približio Isus, te počeo
s njima raspravljati i poučavati ih. Dvojica učenika prepoznali su Isusa u lomljenju
kruha i upravo je tada on nestao pred njihovim očima. To je jasno podsjećanje na euharistijsku
gozbu, živi spomen Kristove žrtve, proslavu Vazma. I mi, kao i ona dvojica iz Emausa,
možemo susresti i upoznati Isusa Krista u slavljenju euharistije, u kojoj se on daruje
nama na dvostrukom stolu naviještene Riječi i posvećenog kruha i vina. Svake nedjelje
zajednica tako ponovno proživljava Gospodinov Vazam i prima od Gospodina njegovu oporuku
ljubavi i bratskog služenja. Draga braćo i sestre, radost ovih dana neka još više
učvrsti naše vjerno prianjanje uz Krista raspetoga i uskrsloga. Neka nam Marija pomogne
da budemo glasnici uskrsnog svjetla i radosti tolikoj svojoj braći. Još vam jednom
od srca želim sretan Uskrs! – ovim divnim željama završio je svoju katehezu papa Benedikt
XVI. Na današnjoj audijenciji bili su nazočni i brojni hrvatski hodočasnici iz
Domovine i inozemstva koje je Papa srdačno pozdravio ovim riječima: „Srdačno
pozdravljam i blagoslivljam sve hrvatske hodočasnike, a osobito skupinu vjernika iz
Dubrovnika. Neka vam Gospodinovo uskrsnuće i njegova pobjeda nad grijehom i smrću
bude razlog radosti kroz sve dane vašega života. Hvaljen Isus i Marija!“ Poslušajmo
dojmove nekih naših hodočasnika: