Veliki tjedan je vrhunac liturgijske godine, ti dani nas podsjećaju na muku, smrt
i uskrsnuće Gospodina našega Isusa Krista. Govoreći o Velikome tjednu u razgovoru
za našu radio postaju kardinal Fancis Arinze, pročelnik Zbora za bogoštovlje i sakramentalnu
stegu, rekao je kako se tijekom Velikoga tjedna čitanjem biblijskih tekstova koje
predlaže Crkva, od Cvjetnice do Uskrsa, valja pripremiti za Uskrs, jer je u ovome
tjednu zbijeno liturgijsko slavlje otajstva našega spasenja: muka, smrt i uskrsnuće
Isusa Krista. Tko osjeća Veliki tjedan shvaća kršćanstvo, a tko ne shvaća Veliki tjedan
ne može do kraja razumjeti našu vjeru – istaknuo je kardinal. Osvrnuvši se na
površno slavljenje otajstava muke, smrti i uskrsnuća Gospodnjega rekao je kako ima
onih koji idu na obrede ali ih ne doživljavaju niti se trude; sjede u dnu Crkve, nedaleko
ulaznih vrata, a što je još gore čitaju novine, neki pak misle kakvo će vino piti
za ručkom, kavi će biti kolači ili u koji će restoran otići. Veliki tjedan zaslužuje
veću pozornost jer je izvor i vrhunac našega otkupljenja, to što nazivamo „vazmenim
otajstvima“: muka, smrt i uskrsnuće Isusovo. Ta otajstva zaslužuju naše srce i um
– rekao je kardinal Arinze. Na upit što slavimo na Veliki četvrtak, rekao je kako
se dopodne posvećuje ulje koje Crkva upotrebljava u dijeljenju sakramenata: krštenja,
potvrde, ređenja svećenika i biskupa, te bolesničko ulje. Cijeli dan je usredotočen
na svećeništvo: biskupi sa svojim svećenicima, pred Božjim pukom, obnavljaju svoju
obvezu ljubavi prema Kristu i Crkvi, potvrđujući da je čitavi njihov život prikazna
procesija ljubavi i pastoralne službe. Popodne se slavi spomen ustanovljenja Presvete
Euharistije, potom se nakon mise klanja pred Presvetim – pojasnio je kardinal. Na
upit što znači pranje nogu, rekao je da je to očitovanje ljubavi. Isus kaže svojim
apostolima: „Vidite što sam vam učinio? Ako sam Ja, učitelj, prao vaše noge, onda
i vi jedni drugima morate prati noge“. Danas nikome ne peremo noge; možda pokažem
znak zadovoljstva kad nam netko dođe u kuću, zagrlimo se i poljubimo. U Nigeriji postoji
tradicija gostu ponuditi vode da opere ruke, zatim mu se kao znak dobrodošlice ponudi
kokosa. Pranje nogu bio je znak ljubavi prema drugima, Isus se ponizio, On, učitelj,
kleknuo je oprati noge apostolima, svojim prvim svećenicima, rekavši im da to nastave
činiti. To je povezano s Euharistijom. Evanđelist Ivan ne pripovijeda o ustanovljenu
Euharistije, ali opisuje pranje nogu: ljubav i Euharistija su povezani. Bog je ljubav
– rekao je kardinal. Na novinarov upit što prevladava u liturgijskome slavlju na
veliki četvrtak: žrtva ili ustanovljenje Euharistije, rekao je kako je Euharistija
žrtva koju Isus prikazuje Bogu Ocu, a Isus sebi pridružuje Crkvu. Upravo je stoga
Euharistijska žrtva izvor i vrhunac kršćanskoga bogoštovlja. Isus se u toj žrtvi daje
nama, u svetoj pričesti. Ona je čin klanjanja, hvale i pohvale Bogu, a Isus nam daje
svoje tijelo i krv. Ne čini dobro tko dijeli te dvije dimenzije, jer Isus nam nije
tako rekao. „Evo tijelo moje koje će se za vas predati. Uzmite i jedite“: to je jedinstven
čin. U žrtvi se prima tijelo i krv Kristova. Bez mise nema pričesti, jasno! – upozorio
je kardinal. Osvrnuvši se na Veliki petak rekao je kako je Isus umro zbog naših
grijeha. Svi smo grješni, netko više a netko manje, ali smo svi pridonijeli njegovoj
smrti. On je dao svoj život za čitavo čovječanstvo. Isus je umro – kako govori evanđelist
Ivan u jedanaestome poglavlju – kako bi okupio svu raspršenu djecu Božju. Istina je
da je ondašnjim židovskim čelnicima i Ponciju Pilatu nedostajalo pravednosti, istine
i ljubavi... Ali, ni mi nismo nevini. Svaki grješnik stoga može reći: „Isus je za
mene umro na križu!“. Sveti nam je Pavao u tome uzor – primijetio je kardinal Arinze.
Na novinarov upit što znače Isusove riječi: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“,
rekao je da su to početne riječi 22. psalma, koji govori o velikom trpljenju, agoniji,
ali i povjerenju u Boga. Tko čita cijeli psalam, može primijetiti da se govori: „Uzdam
se u tvoje ruke“. Isusov krik želi reći da je Isus doista trpio na križu: nije to
bilo prazno pričinjanje. On je uistinu čovjek, ali i Bog, a kao čovjek može trpjeti,
kao čovjek podnio je veliku muku. A ipak je uvijek rekao: „Oče, ne moja (ljudskoj)
nego neka bude tvoja volja!“. Isus se prikazuje, trpeći, a u toj patnji kao da ga
je Otac ostavio... No, on je znao da ga Otac nije ostavio, a krik je bio izraz duboke
patnje – rekao je kardinal Arinze. Na primjedbu kako je subota dan zatišja, Marijin
čas, rekao je kako nam Marija može pomoći svojom uzornom vjerom. Mariju su zvali „ženom
Velike subote“, jer je to bio jedini dan kada nije vidjela Isusa. Vidjela ga je u
petak, ali kao patnika. Na uskrsnu nedjelju, evanđelje to ne kaže, ali Isus se zaista
nije mogao ukazati apostolima, Mariji Magdaleni i svima drugima, a zaboraviti svoju
majku: to nije moguće. Možda ne zaslužujemo upoznati sve pojedinosti. Bog nam je objavio
koliko je potrebno za naše spasenje, ali to nije dostatno našoj znatiželji. Vjerujem
da nam presveta Djevica na Veliku subotu pokazuje veliku vjeru, vjerujući, znala je
da će njezin Sin uskrsnuti. Crkva tijekom godine slučajno ne posvećuje subotu Presvetoj
Djevici, čak ako nema obveznoga spomena, uvijek se u subotu može slaviti Marijin spomen
– istaknuo je kardinal Arinze. Govoreći pak o uskrsnuću, rekao je kako je žalosno
to što brojni zaboravljaju svoju sudbinu. Moramo nastojati živjeti svoju vjeru. Kada
netko umre, kao kršćani moramo znati da će ta osoba biti na posebnome sudu: može završiti
u nebu ako je bez grijeha; ili može završiti u čistilištu, ako se mora očistiti, iako
ljubi Boga. Ali postoji i pakao. Neki ga ne žele spominjati, pravdaju se kako se djeca
boje kada se govori o paklu. Govori li student da se ne spominje ispit jer ga se boji.
To nitko ozbiljan neće reći, jer zna da prije ili poslije mora izići na ispit. Život
vječni je stvarnost, na to nas podsjeća Uskrs. Isus nas čeka u nebu, ali također očekuje
da učinimo svoj dio. Sveti Augustin govori: „Bog te je stvorio bez tvoje suradnje,
ali te bez nje neće spasiti!“ –rekao je kardinal. Na upit što učiniti da ljudima
zasja uskrsno svjetlo, rekao je da je Krist naše svjetlo. Kada idemo na uskrsno bdijenje,
majku svih bdijenja, kada vidimo veliku uskrsnu svijeću, a đakon zapjeva: Svjetlo
Kristovo, pokleknemo tri puta, zatim uskrsnoj svijeći pjeva hvalospjev: Isus daje
smisao našem životu, objedinjuje sve naše aktivnosti i daje nam utjehu u patnjama.
Nalazimo se u dolini suza. I bogati, koji imaju sve na ovoj zemlji, i oni moraju trpjeti,
na jedan ili drugi način. Ali tko vjeruje u Krista, njegova patnja ima smisla. Gledamo
u Isusa na križu na Veliki petak; ugledajmo se u presvetu Djevicu podno križa i tako
vidimo da s Kristom, u Kristu i po Kristu, naša patnja ulazi u spasonosnu žrtvu, to
jest postaje prikazanje koje nam s Kristom i u Kristu i po Kristu zaslužuje spasenje
koje dolazi od Boga, postiže nam spasenje. To je znak života, a ne smrti: to je naša
Pasha – zaključio je kardinal Arinze.