Sekularizacija je odavno prodrla u unutarnjost Crkve

Sekularizacija je, sa svojim uvjetovanjima koja dovode do nijekanja Boga, odavno prodrla u unutarnjost Crkve, ustvrdio je Benedikt XVI. govoreći u prošlu subotu sudionicima na općoj skupštini Papinskoga vijeća za kulturu, na kojoj se prošlih dana raspravljalo na temu „ Crkva i izazov sekularizacije“. Kako bi pobijedili taj izazov- kazao je Papa – valja ciljati na visoke životne vrednote i na pošten dijalog između vjere i znanosti.
U sekulariziranome društvu ima prostora za shvatiti i živjeti ono što nadbiskup Gianfranco Ravasi naziva „zdravom sekularnošću“, a riječ je o svijesti da svijet ne treba obožavati jer postoji idealna dimenzija koja ga nadilazi. Sekularizam je naprotiv suprotno od toga. U njemu transcendencija prestaje biti točka prema kojoj upraviti pogled, koji se, prema Papi, radije ograničava na „jalov kult osobe“. Po sekularizaciji se može bez Boga, jer – prema poznatoj krilatici – kao da ne postoji. U nagovoru teolozima i profesorima plenarne skupštine Papinskoga vijeća za kulturu Benedikt XVI. se okomio na „oholost razuma“, koja je u osnovi veoma raširenoga suvremenoga shvaćanja života. Riječ je o „prijetnji“ – istaknuo je Papa – koja ne pogađa samo vjernike u svijetu nego i samu unutarnjost Crkve. Duboko iznutra iskrivljuje kršćansku vjeru, a slijedom toga, životni stil i svagdanje ponašanje vjernika. Oni žive u svijetu, pod utjecajem su, ako ne i uvjetovani, kulture slike koja u praktičnome nijekanju Boga nameće proturječne kalupe i poticaje: Bog više nije potreban, na Njega ne treba misliti niti se obazirati. Osim toga, prevladavajući hedonistički i potrošački mentalitet potiče, u vjernicima i pastirima, zastranjivanje prema površnosti i sebičnosti koja šteti crkvenome životu – rekao je Benedikt XVI.
U tome kulturnome kontekstu – primijetio je Papa – postoji opasnost od duhovnoga usahnuća i praznine srca, ponekad obilježene izmijenjenim oblicima vjerskoga pripadništva i neodređenoga spiritualizma. Stoga je žurno, kao nikad, na zastranjivanje reagirati prizivom na uzvišene životne vrednote, koje daju smisao životu i mogu zadovoljiti nemir ljudskoga srca u traženju sreće: dostojanstvo ljudske osobe i njezina sloboda, jednakost svih ljudi, smisao života i smrti i onoga što nas očekuje nakon svršetka zemaljskoga života – rekao je Papa.
Podsjetivši na osnovnu ideju koja je Ivana Pavla II. navela da ustanovi Papinsko vijeće za kulturu, kako bi u zemaljskome životu izišao ususret ljudskome traženju, Papa je ponovno istaknuo potrebu pojačavanja plodnoga dijaloga između znanosti i vjere, kako bi se u izvjesnome smislu mogli raskrinkati prohtjevi razuma koji se „smatra samodostatnim“. Crkva i znanstvena zajednica žele susret s kulturama i dijalog znanosti i vjere, a vas potičem da ga nastavite. U njemu vjera pretpostavlja razum i usavršuje ga, a razum, prosvijetljen vjerom, nalazi snagu uzdići se do spoznaje Boga i duhovnih stvarnosti... Neka se taj dijalog nastavi u razlikovanju posebnih obilježja znanosti i vjere. Zaista svaka ima svoje metode, okvire, predmet istraživanja, svrhe i granice, stoga mora postojati uzajamno poštovanje i priznavanje legitimne mogućnosti neovisnoga rada prema vlastitim načelima; obje su pozvane služiti čovjeku i čovječanstvu, promičući razvoj i cjeloviti rast pojedinca i svih – zaključio je Benedikt XVI.