Primivši jučer 7. ožujka u audijenciju Papinski Odbor za povijesne znanosti, Papa
je njegovim članovima govorio o važnosti historiografije, posebno važne u naše doba
– istaknuo je Benedikt XVI. – oblikovano materijalizmom i pozitivizmom,koje zanemaruje
prethodna događanja. U današnjem društvu smo pod utjecajem čara znanstvenih otkrića
i tehnoloških postignuća, a slabi povijesno pamćenje, jer „ovdje i sada“ svježega
medicinsko-tehničkog postignuća obmanjuju da je „raj na zemlji“ na dohvatu ruke, dok
se prošlost i stečeno iskustvo proganjaju u prašnjav i opasan „zaborav“. Papa je izrazio
neka svoja uvjerenja o važnosti povijesnih znanosti koje ne istražuju samo prošlost
čovječanstva nego i Crkve i njezina poslanja u raznim vremenima. Istaknuo je dalekovidnost
svoga prethodnika pape Lava XII. koji je radi suprotstavljanja anticrkvenoj historiografiji
ustanovio Povijesno povjerenstvo od kojega u stvari potječe sadašnje Papinsko vijeće
za povijesne znanosti. Od tada je – ustvrdio je Papa – kulturni kontekst doživio duboku
promjenu. Ne raspravlja se više – ustvrdio je – samo o sučeljavanju s neprijateljskom
historiografijom prema kršćanstvu i Crkvi. Historiografija danas proživljava ozbiljnu
krizu, jer se mora boriti za vlastitu opstojnost u društvu koje je oblikovao pozitivizam
i materijalizam. Te su ideologije dovele do neobuzdanoga zanosa za napredak koji,
poduprt izvanrednim otkrićima i tehničkim uspjesima, unatoč užasnim iskustvima prošloga
stoljeća, određuje poimanje života velikih dijelova društva. Prošlost tako izgleda
samo kao tamna pozadina, nad kojom sadašnjost i budućnost blistaju zavodljivim obećanjima.
S tim je povezana utopija o raju na zemlji, unatoč činjenici što se ona pokazala lažnom
– istaknuo je Benedikt XVI. Nehaj za prošlost očituje se u analizi prošlih događaja,
koja zanemaruje – ustvrdio je Benedikt XVI. – „čak cijela razdoblja“, tako da po nekim
studijskim programima, povijest započinje od Francuske revolucije. Taj „povijesni
zaborav“ ima svoju cijenu. Neizbježan ishod takvoga razvoja je društvo koje ne poznaje
svoju prošlost, bez povijesnoga je dakle pamćenja. Nema onoga tko ne vidi ozbiljnost
sličnoga učinka: kao što gubitak pamćenja u osobi prouzrokuje gubitak identiteta,
na sličan način ta pojava biva u cijelom društvu – rekao je Papa. Benedikt XVI. je
zaključio svoj nagovor potvrđujući zanimanje Crkve za istinsku povijesnu kulturu,
koja omogućuje osvijetliti složeno crkveno poslanje kroz stoljeća. Čak i onda kada
se točno ne odnosi na crkvenu povijest, povijesna analiza ipak pridonosi opisu životnoga
prostora u kojem je Crkva tijekom stoljeća vršila i vrši svoje poslanje. Razni su
povijesni konteksti bez sumnje uvijek određivali, olakšavali ili oteščavali crkveni
život i djelovanje. Crkva nije od ovoga svijeta, ali je u njemu i za njega živi –
zaključio je Benedikt XVI.