Izazovi sekularizacije

U Vatikanu je u tijeku opća Skupština Papinskoga vijeća za kulturu koja se održavana na temu „Izazovi sekularizacije za Crkvu i u Crkvi“. Govoreći o sekularizaciji za našu radio postaju nadbiskup Gianfranco Ravasi, predsjednik Vijeća, rekao je kako se prije svega treba sjetiti da se u okviru sekularizacije u biti nastoji odstraniti sve što upućuje na transcendentnost, drugoga, što nije opipljivo. Cilj su dakle stvarne, neposredne, izravne vrijednosti. Ponajviše je riječ o modi ili suvremenom načinu ponašanja; odabiri nadahnuti prigodnim moralom, neposrednošću, ponekad i vlastitim interesom, pa čak i gore, dovode do otuđenja svake duhovne i transcendentalne vrednote. Stoga se valja vratiti čovjeku, koji – kako reče Pascal – uvijek i beskonačno nadilazi sama sebe, neiscrpan je u pitanjima; ponovno krenuti putem velikih vrednota, temeljnih ljudskih vrednota, otvorenih otajstvu, transcendentnosti, božanskome – rekao je nadbiskup.
Na upit kako općiti sa sekulariziranim svijetom, rekao je kako je kršćanska zajednica, koja svijet vidi površnim, zanesenim drugim egzistencijalnim sastavnicama, u opasanosti da se povuče u sebe stvarajući mirnu, spokojnu, obrednu i duhovnu oazu. A Isus je, govoreći učenicima posljednju večer svoga zemaljskoga života, pozvao kršćane da budu u svijetu ali ne od svijeta. Moramo dakle biti u svijetu, ne odričući se svoje osobnosti u svijet unositi vlastite vrednote solidarnosti, društvenoga zauzimanja, velike vrednote dobra i zla, života i smrti, ljubavi, pravde i smisla života – rekao je nadbiskup Ravasi.
Sekularizacije se u mnogim vidicima poistovjećuje s laičnošću. Kao što sam već rekao postoji neovisnost svjetovne vlasti prožeta jakom napašću – kao što se događa s laicizmom, i sekularizmom – da se iz svijeta, odnosno, društvenoga uređenja odstrane sve vrednote povezane s duhovnom, osnovnom, vjerskom i etičkom dimenzijom u širem smislu riječi, svodeći sve na jednostavnije i neposrednije etike. Odatle potreba za duhovnim glasom u svijetu koji odzvanja na trgovima, ulicama, to jest u zapletaju svagdašnjih događanja, a ne samo u mirisnoj tišini tamjana, u sabranosti hrama, u svome povlaštenome okviru – istaknuo je nadbiskup i dodao kako je naviještanje evanđelja veliki izazov jer svijet nije vičan velikim, temeljnim pitanjima koja zaokupljaju savjest, nije više vičan etički promatrati svoje ponašanje. Stoga je osnovno da evanđeoska, svetopisamska riječ zadire u savjesti i izaziva. Nažalost, valja prevaliti naporan put, a to je prije svega pronalaženje govora prikladnoga sekulariziranome svijetu, koji će raspravom o bitnim čovjekovim problemima pozivati svijet da se iz stvarnosti vine prema mitskim i mističnim nebesima. Božja riječ je – kako kaže Biblija – sjeme, ona je poput kiše koja može bezbroj puta natapati pustinje banalnosti, površnosti, suvremenoga sekularizma – zaključio je nadbiskup Ravasi.