Govoriti "kao Božjim riječima"

Govoriti kao Božjim riječima – to je bila tema druge korizmene propovijedi koju je pred Papom i Rimskom kurijom 29. veljače održao otac Raniero Cantalamessa, propovjednik Papinskoga doma. Propovjednik je upozorio na opasnost od lažnih proroka, koji izgovaraju beskorisne riječ, koje ne nadahnjuje Bog.
Za svaku beskorisnu riječ odgovarat će ljudi na posljednjem sudu: na tome retku Matejeva evanđelja otac Canatalmessa je razvio propovijed, podsjetivši kako istiniti propovjednik ne propovijeda sebe, nego Isusa Krista; upozorio je na nekorisne i neučinkovite riječi. Beskorisna riječ, za koju će ljudi morati odgovarati na sudnji dan, nije svaka i bilo koja beskorisna riječ: nekorisna, prazna riječ je ona koju izgovora onaj koji bi, naprotiv, morao izgovarati „snažne Božje riječi“. U konačnici, to je riječ lažnoga proroka, koji ne prima riječ od Boga, a zavodi druge da vjeruju kao da je Božja riječ – pojasnio je otac Cantalamessa i upozorio crkvene ljude da ne iskrivljuju istinu riječi Božje. Crkveni će ljudi morati odgovarati za svaku uzaludnu riječ; mi smo propovjednici Božje riječi. Lažni proroci nisu samo oni koji svako toliko šire zablude; to su i oni koji „falsificiraju Božju riječ“. Lažni proroci ne izlažu čistu Božju riječ, nego ju razrjeđuju i razvlače u tisuće ljudskih riječi koje izlaze iz njihova srca – rekao je propovjednik.
U čovječanstvu „zaraženom bukom“ potreban je „post riječi“, a Crkva mora izbjegavati „svjetovna brbljanja“ koja nemaju veze s njezinim poslanjem, to je slama nekorisnih riječi koje pune dnevnike. Stoga je veoma važno izbjegavati zloporabu evanđelja. Kada je slušateljstvo uvjetovano psihološkim, sindikalnim, političkim ili strastvenim predrasudama koje onemogućuju reći ono što ne želi čuti ili da mu se ne opravdava sve, kada nema nade da se slušateljima može reći: „Obratite se i vjerujte“, onda je bolje ne naviještati Božju riječ, da ne bude izrabljivana od nekoga, dakle izdana. Drugim riječima, bolje je odustati od pravoga naviještanja, ograničiti se, eventualno, na slušanje i pokušati shvatiti i sudjelovati u tjeskobama i patnjama naroda, radije nazočnošću i ljubavlju propovijedati evanđelje kraljevstva. Pravi propovjednik je – dodao je otac Cantalamessa – onaj tko ljudsko iskustvo podvrgava riječi Božjoj, stavljajući ga u njezinu službu. To znači govoriti u Kristu, govoriti „kao s Božjim riječima“. To ne znači doslovno ponavljati i izgovarati Kristove i svetopisamske riječi. To znači da osnovno nadahnuće, misao koja „oblikuje“ i drži sve ostalo dolazi od Boga a ne čovjeka. Propovjednik mora biti pokrenut od Boga, i govoriti kao u njegovoj nazočnosti – zaključio je otac Cantalamessa i pozvao propovjednike da se prije pripremanja propovijedi posvete molitvi, jer se jedino tako može usvojiti Božja riječ, koja potresa srce i ljude privodi ispovjedaonici.