2008-03-03 11:58:32

Liječnička i ljudska solidarnost


Iz poštovanja prema osobi treba ublažiti tjelesnu bol, a blizinom i ljubavlju odstraniti samoću. Uz življeno iskustvo terminalnih bolesnika mora se razvijati velika kultura solidarnosti, to su u sažetku zaključci nedavnoga skupa održanoga u Vatikanu, posvećenog djelatnim smjernicama i etici u postupanju s umirućima. Na temu se osvrnuo ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice i glavni ravnatelj Vatikanskoga Radija.
Uvijek je bila dužnost umirućem pomoći da dostojno živi smrt, očitujući mu solidarnu ljubav. Nije rečeno da se veće mogućnosti moderne znanosti rabe u njezi života koji se gasi, jer ga se može smatrati nevažnim, poglavito ako su u pitanju siromašne i same osobe, njihova bi njega s gledišta korisnosti mogla izgledati samo teret. Papine riječi upućene sudionicima nedavnoga skupa održanoga na temu „Uz neizlječivoga bolesnika i umirućega“ govore i zahtijevaju iskreno sudjelovanje Crkve i društva u ovoj staroj i uvijek suvremenoj problematici. Smrt kojoj nitko ne može pobjeći, važan je trenutak našega života: ona ima svoj smisao zbog čega svako ljudsko biće zaslužuje da ga se pripremi i prati – rekao je otac Lombardi.
Papa je podsjetio na majku Tereziju, koja je željela da najsiromašniji u zagrljaju braće i sestara osjete ljubav Boga koji ih prihvaća. Rabljenje palijativne medicine u njezi neizlječivih bolesnika ide u pravom smjeru. Kao što Papa podsjeća, radno pravo bi zaposlenima moralo omogući njegu umiruće rodbine. Mora se razviti kultura solidarnosti, jer – kako Papa reče – društvo koje ne prihvaća trpećega i nije kadro pridonijeti da se samilosno sudjeluje u patnji okrutno je i neljudsko društvo. U tome vidiku Crkva potvrđuje protivljenje svakom obliku izravne eutanazije. Jer ne može se zanijekati vjeru u ljubav i nadu, u smisao trpljenja i život vječni za svakoga od nas – zaključio je otac Lombardi.







All the contents on this site are copyrighted ©.