O zbivanjima u Crkvi u Bosni i Hercegovini, Ivo Tomašević

U četvrtak su završile trodnevne duhovne vježbe za svećenike koje se, kao i svake godine, redovito održavaju u Vrhbosanskoj katoličkoj bogosloviji, a sudjelovalo je pedesetak svećenika na čelu s pomoćnim biskupom vrhbosanskim mons. Perom Sudarom. Predvoditelj dr. fra Anto Popović, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, vrlo dobro je uklopio vježbe u Biblijsku godinu Vrhbosanske nadbiskupije te za sva razmatranja uzimao biblijske tekstove, a posebno odlomke Evanđelja u kojima Isus poziva učenike da budu u njegovoj nazočnosti. Potaknuo je svećenike na „lectio divina“ – razmatranje Božje riječi uz molitvu, posebno tijekom priprave za nedjeljne homilije.
U ovom svetom korizmenom vremenu posebno je poticajna korizmena poruka biskupa iz Mostara mons. dr. Ratka Perića koji je pozvao vjernike da iskoriste spontane korizmene petke te pristupe sakramentu sv. ispovijedi i sv. Misi i pričesti kako bi tradicionalna pobožnost Križnoga puta bila pretvorena u vrhunsku božansku liturgiju. U svojoj poruci biskup Perić je pojasnio da bi tijekom korizme u prvi red trebalo staviti obraćenje od zastranjenja ovoga vremena i ponovno duboko prožimanje života uvijek suvremenim Kristovim evanđeljem. Konkretno potiče: starije da pokazuju više razumijevanja za generacije svojih mlađih; mlade obitelji da prihvaćaju one križeve koje im život donosi u djeci, u uzajamnu podnošenju; malene da se tiskaju uz Isusov oltar, poslužujući, pjevajući i moleći; bolesnike da svoj križ tijekom korizme i života uopće doista u duši poistovjete s križem Kristovim; svećenike, redovnike i redovnice da iz ove korizme izađu puni radosti onako kao što su pošli s Mlade Mise i polaganja svečanih zavjeta.
U Franjevačkom samostanu sv. Ante na Bistriku u Sarajevu održana je 22. veljače u organizaciji franjevaca i Matice Hrvatske tribina na temu: „Vojvođanski Hrvati između jučer i sutra“. Prof. Tomislav Žigmanov, filozof i politički analitičar, kazao je da im je kulturna elita veoma slaba te kao jedan od problema naveo to što im djeca uglavnom odlaze u Zagreb na školovanje i ne vraćaju se više u Srbiju. Drugi problem, prema riječima prof. Žigmanova, jest to što su Bunjevci priznati kao nacionalna manjina i poseban narod. S tim u skladu vremenom su Hrvati u Srbiji izgubili svoj nacionalni identitet. Istaknuo je da se Katolička Crkva ovdje pokazala na visokoj razini budući da ih, za razliku od političara, Crkva nije nikada napustila te da su svećenici u posljednjem ratu ostali uz narod i nisu pobjegli.
Nakon više posjeta apostolskog nuncija u Bosni i Hercegovini mons. Alessandra D'Errica najvišim političkim predstavnicima u Banjoj Luci te susreta biskupa iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, biskup Komarica nastavlja boriti se za opstanak malobrojnih katolika u tom gradu i svojoj biskupiji. U razgovoru s dopredsjednikom RS iz reda hrvatskog naroda Davorom Čordašom i savjetnikom predsjednika Vlade RS Miladinom Dragičevićem biskup Komarica je zamolio da pomognu onim prognanim Hrvatima koji već godinama uzalud pokušavaju ponovno doći u posjed svog imanja koje su bili prisiljeni zamijeniti tijekom rata, a sva njihova nastojanja su do sada bila uzaludna. U teškoj situaciji svakako ohrabruje činjenica da se mladi i danas odlučuju kao svećenici služiti u toj, velikim dijelom razorenoj Crkvi, što pokazuje i nedavno đakonsko ređenje u banjolučkoj katedrali svećeničkog kandidata vlč. Ive Martinovića.
Teška događanja iz drugog svjetskog rata i vremena komunizma još nisu ni iz daleka temeljito obrađena i prikazana u istinskom svjetlu. Na tribini nedavno održanoj u Splitu pokušalo se odgovoriti na pitanje: »Tko je pobio hercegovačke franjevce u veljači 1945.?« Od 66 ubijenih hercegovačkih fratara zna se za grobove samo njih 30. Dana 6. veljače 1945. u Mostarskom Gradcu strijeljano je 6 franjevaca profesora, bogoslova i jedan kapelan. Na Širokom Brijegu su 7. i 8. veljače 1945. pogubljena 18-orica iz tog samostana. Od 10. do 13. veljače 1945. petorica franjevaca su pogubljeni negdje oko Ljubuškog, a još su neki pogubljeni u Vrgorcu, Čapljini, Međugorju, Čitluku, Izbičnu, Kočerinu, Riliću-Kupres, pa i diljem Hrvatske, u Velikoj Gorici, Zagrebu i Krapini, te na Bleiburgu i Križnom putu, čak 10 njih.