Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji - 17. veljače 2008.

Pred brojnim mnoštvom hodočasnika papa Benedikt XVI. jučer se na Trgu svetoga Petra osvrnuo na nedjeljno evanđelje preobraženja Gospodnjega.
Draga braćo i sestre,
jučer su ovdje u Apostolskoj palači završene duhovne vježbe za kojih su se, kao i svake godine, papa i njegovi suradnici iz rimske kurije imali prilike sjediniti u molitvi i meditaciji. Zahvaljujem svima koji su nas u duhu pratili: neka Gospodin nagradi njihovu velikodušnost. Danas, o drugoj korizmenoj nedjelji, slijedeći pokornički hod, nakon što je prošle nedjelje pred nas stavila evanđelje o Isusovoj kušnji u pustinji, liturgija nas poziva na razmišljanje o izvanrednom događaju preobraženja na brdu. Pogleda li ih se zajedno, oba ova odlomka unaprijed navješćuju vazmeno otajstvo: Isusova borba protiv napasnika nagoviješta veliku konačnu bitku u muci, dok svjetlo njegova preobražena tijela navješćuje slavu uskrsnuća. S jedne strane vidimo Isusa kao potpuna čovjeka koji s nama dijeli čak i kušnju; s druge strane promatramo Sina Božjega koji pobožanstvenjuje naše čovještvo. Na taj bismo način mogli reći da se ove dvije nedjelje predstavljaju kao stupovi na kojima počiva cijelo zdanje korizme sve do Uskrsa, pa čak i cijelo ustrojstvo kršćanskoga života koji se u biti sastoji od vazmenog dinamizma: od smrti do života rekao je Sveti Otac.
Gora - Tabor poput Sinaja - mjesto je Božje blizine. To je povišeno mjesto u odnosu na svakodnevni život, gdje se može udisati čisti zrak stvaranja. To je mjesto molitve, gdje se može doći u blizinu Gospodinovu, poput Mojsija i Ilije, koji se pojavljuju uz preobraženoga Isusa i s njime razgovaraju o "Izlasku" koji ga očekuje u Jeruzalemu, to jest o vazmenom otajstvu. Preobraženje je molitveni događaj: moleći, Isus uranja u Boga, s njime se usko združuje, prianja svojom ljudskom voljom uz Očevu volju ljubavi, te ga tako svjetlo obuzme, na vidljivi način iskazujući istinu o njegovu biću: on je Bog, Svjetlo od Svjetla. I Isusove haljine postaju bijele i sjajne. To podsjeća na krštenje, na bijelu haljinu što je odijevaju novokrštenici. Tko se u krstu nanovo rodi odjeven je svjetlom, čime se naviješta nebeski život što ga Otkrivenje prikazuje simbolom bijelih haljina. U tome je središnja poruka: preobraženje je nagovještaj uskrsnuća, no ono pretpostavlja smrt. Isus apostolima objavljuje svoju slavu, kako bi imali snage suočiti se sa sablazni križa i kako bi shvatili da kroz mnoge nevolje valja proći da bi se stiglo do Kraljevstva Božjega. Očev glas, koji odozgo odjekuje, proglašava Isusa ljubljenim Sinom kao i u krštenju na Jordanu, te dodaje: "Slušajte ga" (Mt 17,5). Da bi se ušlo u život vječni valja slušati Isusa, slijediti njegov put križa, noseći poput njega u srcu nadu uskrsnuća. "Spe salvi", nadom spašeni. Danas možemo reći: "U nadi preobraženi" nastavio je nadalje Papa.
Obraćajući se sada u molitvi Mariji, prepoznajmo u njoj ljudsko stvorenje iznutra preobraženo milošću Kristovom, te se povjerimo njezinome vodstvu da bismo s vjerom i velikodušnošću prošli korizmeno putovanje ovim riječima završio je svoj podnevni nagovor papa Benedikt XVI i na kraju uputio snažan poziv na molitvu za rješenje predsjedničke krize u Libanonu.
Sa zabrinutošću pratim neprekidne napetosti u Libanonu. Već gotovo tri mjeseca ne uspijeva se izabrati državni poglavar. Napori oko stišavanja krize i potpora što su je ponudili brojni predstavnici međunarodne zajednice, premda još nisu postigli rezultat, pokazuju namjeru da se pronađe takav predsjednik koji bi bio predsjednik svih Libanonaca, čime bi se postavili temelji za prevladavanje postojećih podjela. Nažalost, ne nedostaju ni razlozi za zabrinutost, posebice zbog neuobičajenog nasilnog govora ili zbog onih koji se pouzdaju u oružje i u fizičko odstranjivanje protivnika. Zajedno s maronitskim patrijarhom i sa svim libanonskim biskupima, pozivam vas da se pridružite mojoj molitvi Našoj Gospi Libanonskoj, te ona ohrabri pripadnike toga dragoga naroda, a osobito političare, da ustrajno rade u korist pomirenja, uistinu iskrenog dijaloga, mirnog suživota i dobra domovine koju svi duboko doživljavaju kao zajedničku domovinu.