Uz liturgijska čitanja I. korizmene nedjelje razmišlja otac Stjepan Krasić

Tada Duh odvede Isusa u pustinju da ga napastuje đavao. Postio je 40 dana i 40 noći i, na kraju ogladnje. ..
Tim nas riječima iz Matejeva evanđelja Crkva uvodi u korizmu, vrijeme koje je na poseban način posvećeno postu, molitvi, pokori, razmišljanju.
Izvještaj o zagonetnom događaju Isusove kušnje s početka njegova javnog života prikazan je u tri čina i u trima različitim sredinama: u pustinji, jeruzalemskom hramu i jednom „visokom brdu“. Protagonisti te drame su Isus i đavao. Riječ je o trostrukom đavolskom napastovanju i trostrukom Isusovu odgovoru.
Prvi prizor se odvija u pustinji, simbolu krize vjere u izraelskom narodu u vrijeme njegova putovanja kroz sinajsku pustinju. Drugi se prizor odvija na vrhu hrama u Svetom gradu Jeruzalemu, najsvetijem mjestu izraelskog naroda, a treći je prizor smješten „na vrlo visokoj gori“ odakle je đavao Isusu pokazao „sva kraljevstva ovoga svijeta i njihovu raskoš“, uz obećanje da će mu ih dati, ako padne pred njim te mu se pokloni. Isus u ovoj drami predstavlja pravi vjerni Izrael koji ne upada u đavolsku zamku moći i idolatrije. Napasnik je, dakle, igrao na kartu triju oblika mesijanizma i poigravao se smislom religioznosti.
Prvu napast - onu da kamenje pretvori u kruhove - mogli bismo nazvati „ovozemaljskom“, vezanom za zemaljske stvari. Isus je često bio suočen s glađu u svijetu. Prije nego je čudesno umnožio kruhove, On se sažalio nad gladnim mnoštvom. No čim je opazio da u njemu otkrivaju idealnog vođu i da ga žele učiniti kraljem, odmah se povukao na goru da moli, sam.
Drugi oblik mesijanizma, simboliziran pozivom da se baci s vrha hrama, mogli bismo nazvati „čudotvornim“. Radi se o magijskoj religioznosti, koja se nudi u obliku modernog spektakla, reklame, publiciteta. To je mesijanizam koji ponižava i patvori pravu vjeru, čini je apsurdnom i besmislenom. Isus će kasnije reći: „Ovaj pokvareni i preljubnički naraštaj traži znak, ali mu se neće dati drugi znak osim znaka – Jone“. A sv. Pavao u I. poslanici Korinćanima naglašava: „Židovi traže čudesa, Grci mudrost, a mi propovijedamo Krista raspetoga.“
Treći oblik kušnje možda je najjači. Mogli bismo ga nazvati „političkim mesijanizmom.“ To je „politička religija“, religija moći i blagostanja, idolatrija koja od svojih sljedbenika traži apsolutnu vjernost sličnu onoj koju vjernici iskazuju jedinomu i pravomu Bogu. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu“. „Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga pristajati, a drugoga prezirat (Lk 16,13). Isus se nije kompromitirao s političkom vlašću. Njegov plan nije vlast i posjed, nego ljubav i darivanje.
Kušnja kruhom se, dakle, rješava pristajanjem uz Božji plan koji neizmjerno nadvisuje svaki ljudski gospodarsko-društveni sustav; „kušnja hramom“ odbacivanjem svakog oblika pseudo-religije koja se, umjesto služenja Bogu, pokušava instrumentalizirati Boga; kušnja na brdu“ odbacivanjem svakog oblika opresivne i sebične vlasti u korist jedinog gospodstva, onog Božjega. Isus odgovara na sva tri đavolska izazova jedinim, ali vrlo djelotvornim oružjem: Božjom riječju. Ne izriče nijednu svoju riječ, nego samo one koje su „zapisane“ u Sv. pismu.
Poruka je sljedeća: kršćanin koji hoda ovim životom punim izazova moći, blagostanja, uspjeha, vlasti, hedonizma, karijerizma itd., mora imati pred očima Božju riječ koja je jedina kadra otkriti prave vrijednosti koje su jedine kadre ispuniti ljudsko srce i zadovoljiti njegovu iskonsku težnju za potpunom i trajnom srećom, a ne njezinim surogatima i patvorenima koje nudi đavao.
Dakle, pitanja koja pokreće korizma zadiru duboko u ljudski život i njegov smisao. Crkva nas današnjim bogoslužjem poziva da budemo budni i postojani u postu i molitvi kako bismo bili otporni na sve izazove i napasti koje na nas vrebaju u životu. Svatko od nas svaki dan bezbroj puta mora birati između dobra i zla, Boga i đavla, onoga što je u njegovu istinskom interesu i onoga što mu se nudi kao takvo. Naravno, đavao je odveć inteligentan da bi nam otkrio svoje planove ili se predstavio u svoj svojoj realnosti. On svoju patvorenu „robu“ o istinskim vrijednostima nudi s lijepe reklame i u blještavoj ambalaži. To za nj čine mnogi ljudi, a da vjerojatno toga nisu ni svjesni. Poznati talijanski književnik Leonardo Sciascia kaže: „Đavao je nestao jer je shvatio da ljudi znaju njegov posao bolje od njega.“ On je nenadmašiv majstor publiciteta i marketinga. Oduprimo mu se, dakle, jaki u vjeri. Korizma je za to naročito pogodno vrijeme. Isus nam je dao primjer!