Papina poruka za Svjetski dan bolesnika

Na liturgijski spomen Gospe Lourdske, 11. veljače, obilježava se Svjetski dan bolesnika, to je zgodna prigoda razmisliti o smislu patnje i kršćanskoj dužnosti da se o njoj brine bez obzira na okolnosti u kojima se očituje. Ovogodišnje se obilježavanje povezuje s dva važna događaja za život Crkve o kojima govori odabrana tema: Euharistija, Lourdes i pastoralna skrb za bolesne: 150. obljetnica Marijinih ukazanja u Lourdesu i Međunarodni euharistijski kongres u Québecu, u Kanadi. To je jedinstvena prigoda razmisliti o tijesnoj vezi između Euharistijskoga otajstva, ulozi Marije u spasiteljskom nacrtu i stvarnosti čovječje boli i patnje – napomenuo je Benedikt XVI.
150. obljetnica Marijinih ukazana u Lourdesu poziva nas da svoj pogled upravimo Svetoj Djevici, čije je Bezgrješno začeće uzvišen i besplatan Božji dar jednoj ženi, kako bi posvema mogla s čvrstom i nepokolebljivom vjerom pristati uz Bože nacrte, unatoč kušnjama i patnjama s kojima se morala sučeljavati. Marija je stoga uzor potpune predanosti volji Božjoj: u srce svoje prihvatila je vječnu riječ i začela ju u svome djevičanskome krilu; pouzdala se u Boga, i premda joj je mač boli probo dušu, nije oklijevala dijeliti muku svoga Sina, obnavljajući podno križa na Kalvariji svoj „DA“. Stoga je razmišljanje o Bezgrješnome Marijinu začeću prepuštanje da nas privuče „Da“ koje ju je čudesno povezalo s poslanjem Krista, otkupitelja čovječanstva; prepustiti se da nas ona za ruku uzme i vodi kako bismo čitavim životom, prožetim radostima i žalostima, nadama i razočaranjima, svjesni da kušnje, bol i patnja obogaćuju smisao našega zemaljskoga hodočašća, izgovorili svoj Fiat – Da – volji Božjoj – stoji u poruci Svetoga Oca.
O Mariji se ne može razmišljati, a da nas ne privuče Krist, niti se može gledati u Krista, a ne osjetiti Marijinu nazočnost. Postoji nerazrješiva veza između Majke i Sina, kojeg je začela u svome krilu po Duhu Svetome, a mi tu vezu na tajanstven način osjećamo u sakramentu Euharistije, kako su od samoga početka isticali crkveni oci i teolozi. Tijelo koje je porodila Blažena djevica, koje je hranila u svome krilu, to isto tijelo primamo od svetoga oltara, i pijemo krv kao sakrament našega otkupljenja. To ispovijeda katolička vjera i vjerno naučava Katolička crkva – naučavao je sveti Petar Damiani. Veza Blažene Djevice s njezinim Sinom, žrtvenim jaganjcem koji oduzima grijehe svijeta, proteže se na Crkvu, mistično tijelo Kristovo. Marija je čitavim svojim bićem – kako je rekao Ivan Pavao II. – euharistijska žena, stoga je Crkva gledajući u nju kao svoj uzor, pozvana nasljedovati njezin odnos s ovim Presvetim otajstvom. U tome svjetlu još je shvatljivije zašto se u Lourdesu štovanje Blažene Djevice Marije čvrsto povezuje sa svakodnevnim euharistijskim slavljima, klanjanjem pred Presvetim i blagoslovom bolesnika. Mnoštvo bolesnih hodočasnika u Lourdesu i dragovoljaca koji ih prate potiču na razmišljanje o majčinskoj brizi koju Djevica očituje prema čovječjoj patnji i bolu. Združena s Kristovom žrtvom, Marija, Žalosna majka, koja podno križa trpi sa svojim Božanskim sinom, posebno je bliska kršćanskoj zajednici okupljenoj oko svojih trpećih članova, koji nose znakove Gospodinove muke. Marija trpi s onima koji su u kušnji, s njima se nada i njihova je utjeha, podupirući ih svojom majčinskom pomoći. Zar možda nije istina da duhovno iskustvo brojnih bolesnika ne potiče nas sve više shvatiti kako „božanski Otkupitelj želi u dušu svakoga bolesnika ući preko srca svoje presvete Majke, prvijenca i vrhunca svih otkupljenih?“ – napisao je Ivan Pavao II. u apostolskome pismu „Spasonosno trpljenje“. Ako nas Lourdes navodi na razmišljanje o majčinskoj ljubavi Bezgrješne Djevice za bolesnu i trpeću djecu, sljedeći će Međunarodni euharistijski kongres biti prigoda štovati Isusa Krista u oltarskome sakramentu, da mu se povjerimo kao nadi koja ne vara, da ga prihvatimo kao lijek za besmrtnost koji liječi tijelo i dušu. Isus Krist je svojom patnjom otkupio svijet, po svojoj smrti i uskrsnuću želio je ostati s nama kao „kruh života“ na našem zemaljskom putu. Euharistija, dar Božji za život svijeta, to je tema Euharistijskoga kongresa koja ističe kako je Euharistija dar u kojemu Otac svoga jedinoga sina, utjelovljenoga i raspetoga dariva čitavome svijetu. On nas okuplja oko euharistijskoga stola, potičući u svojim učenicima samilosnu pozornost prema trpećima i bolesnima, u kojima kršćanska zajednica prepoznaje lice svoga Gospodina. Kako sam već istaknuo u post-sinodnoj pobudnici „Otajstvo ljubavi“ – piše Benedikt XVI – kada naše zajednice slave euharistiju, sve više moraju vjerovati da je Kristova žrtva za sve i stoga Euharistija potiče svakoga tko vjeruje u Njega da postane „izlomljeni kruh“ za druge. Ona nas hrabri da osobno služimo braći, poglavito onima u teškoći, jer svaki je kršćanin pozvan da s Isusom bude „izlomljeni kruh“ za život svijeta – istaknuo je Papa.
Stoga je jasno da pastoral zdravlja mora iz Euharistije crpsti duhovnu snagu potrebnu da se učinkovito pomogne čovjeku da shvati spasonosnu vrednotu vlastite patnje. Kao što je napisao sluga Božji Ivan Pavao II. u apostolskome pismu „Spasonosno trpljenje“, Crkva u trpećoj braći i sestrama gleda gotovo mnogostruke subjekte nadnaravne Kristove snage. Otajstveno sjedinjen s Kristom, čovjek koji trpi s ljubavlju i potpunim prepuštanjem volji Božjoj postaje živa žrtva za spas svijeta. Ljubljeni moj prethodnik tvrdio je još da „što grijeh više prijeti čovjeku, što su teže strukture grijeha koje u sebi nosi današnji svijet, veća je rječitost koju u sebi ima ljudska patnja. A Crkva još više osjeća potrebu da se obraća vrednoti ljudskih patnja za spas svijeta. Ako se dakle u Québecu razmišlja o otajstvu Euharistije kao daru Božjem za život svijeta, na Svjetski dan bolesnika, u idealnome duhovnome paralelizmu, ne samo da se slavi učinkovito sudjelovanje ljudske patnje u spasonosnome Božjem djelu, nego se mogu uživati, u izvjesnome smislu, dragocjeni plodovi obećani onima koji vjeruju – stoji u poruci.
Dok srdačno pozdravljam sve bolesne i one koji se na razne načine brinu za njih, pozivam biskupijske i župske zajednice da sljedeći Svjetski dan bolesnika proslave cjelovito vrjednujući sretnu istodobnost 150. obljetnice Marijinih ukazanja u Lourdesu i Međunarodnoga euharistijskog kongresa. Neka to bude prigoda da se istakne važnost svete mise, euharistijskoga klanjanja i štovanja Euharistije, čineći da kapele u zdravstvenim centrima budu žila kucavica u kojoj se Isus neprestano prikazuje Ocu za život čovječanstva. Neka sljedeći Svjetski dan bolesnika bude sretna okolnost da se na poseban način zazove majčinska Marijina zaštita na sve koji trpe, medicinsko osoblje i pastoralne djelatnike: svećenike, redovnice i redovnike te brojne dragovoljce. Povjeravam sve Mariji, majci Božjoj i našoj, Bezgrješnoj Djevici. Neka ona bude pomoćnica u svjedočenju kako je jedini valjani odgovor na ljudsku bol i patnju Krist , koji je po uskrsnuću pobijedio smrt i darovao nam beskrajni život. S ovim osjećajima, od srca svima udjeljujem posebni apostolski blagoslov – stoji u zaključku Papine poruke.