Nije pravi napredak ako znanost ne poštuje dostojanstvo svakoga čovjeka

Nije pravi napredak ako znanost ne poštuje dostojanstvo svakoga čovjeka – istaknuo je papa Benedikt XVI. u govoru sudionicima opće skupštine Zbora za nauk vjere, koje je 31. siječnja primio u audijenciju. Sveti je Otac između ostaloga govorio o nauku Crkve i ekumenizmu, o načelima evangelizacije, ali i o izazovima koje napredak biomedicinske tehnologije stavlja pred kršćane.
Kako bi istaknuo smjernice koje vjernici trebaju slijediti i pred teškim i slojevitim problemima u bioetici, Sveti je Otac podsjetio na saborski dokument „Dignitatis Humanae“, te napomenuo kako crkveno učiteljstvo ne može i ne treba intervenirati na svaku znanstvenu novost, ali ima zadaću isticati velike vrednote koje su u pitanju, te svim ljudima dobre volje ponuditi etičko-moralna načela. Papa je pritom istaknuo dva bitna kriterija za moralno rasuđivanje na tom području: a) bezuvjetno poštovanje ljudskoga bića kao osobe, od njegova začeća pa do prirodne smrti, b) poštovanje izvornosti prijenosa ljudskoga života putem činâ vlastitih supružnicima.
Sveti je Otac potom podsjetio kako su, nakon objavljivanja 1987. godine Upute 'Donum Vitae', u kojoj su izloženi ti kriteriji, brojni kritizirali učiteljstvo Crkve, ističući ga kao da je ono prepreka za znanost i za istinski razvoj čovječanstva. Pa ipak, – nastavio je Papa – novi problemi povezani, primjerice, sa zamrzavanjem ljudskih embrija, prenatalnom dijagnostikom, istraživanjima na embrionalnim matičnim stanicama i pokušajima ljudskoga kloniranja, jasno pokazuju da je s umjetnom izvantjelesnom oplodnjom slomljena barijera postavljena radi zaštite ljudskoga dostojanstva. Kada se ljudska bića, koja su u najslabijem i najnezaštićenijem razdoblju svojega života, selekcioniraju, napuštaju, ubijaju ili koriste kao čisto 'biološki materijal', kako poreći to da se s njima postupa, ne kao s 'nekim' nego kao s 'nečim', stavljajući tako u pitanje sam pojam ljudskoga dostojanstva? – upitao je Sveti Otac te dodao da Crkva, naravno, ohrabruje razvoj biomedicinskih znanosti koje otvaraju do sada nepoznate terapijske mogućnosti putem, primjerice, korištenja somatskih matičnih stanica, ili terapija usmjerenih na vraćanje plodnosti ili liječenja genetičkih bolesti. Crkva se osjeća dužnom prosvijetliti savjesti sviju kako bi znanstveni napredak uistinu poštovao svako ljudsko biće, kojemu treba priznati dostojanstvo osobe, budući da je stvoreno na sliku Božju. Inače to nije pravi napredak – upozorio je Sveti Otac.
Veliki dio govora Papa je posvetio nauku Crkve i evangelizaciji, i pritom spomenuo dva dokumenta koje je Zbor za nauk vjere objavio u 2007. godini, a koji – kako je rekao – sadrže potrebna pojašnjenja za ispravno odvijanje ekumenskoga dijaloga, kao i dijaloga s religijama i kulturama u svijetu. Prvi dokument o nekim vidicima vezanima uz nauk Crkve, ponovno ističe naučavanje Drugoga vatikanskog sabora, i privlači pozornost na razliku koja još uvijek postoji među različitim kršćanskim vjeroispovijestima u odnosu na shvaćanje toga da smo Crkva posebice u teološkom smislu. Daleko od smetnje istinskome ekumenskom zalaganju, to će biti poticaj kako bi se - osim u radosnome priznavanju zajednički iskazivanih istina i potrebe neprestane molitve za brižljiviji hod prema većem, a na koncu i punome jedinstvu kršćana - suočavanje o doktrinarnim pitanjima uvijek odvijalo realistički i u punoj svijesti o vidicima koji još uvijek odvajaju kršćanske vjeroispovijesti.
Osvrnuvši se potom na „Doktrinarnu notu o nekim vidicima evangelizacije“, objavljenu u prosincu, Sveti je Otac napomenuo kako pred opasnošću ustrajnoga relativizma dijaloga između religijâ i kulturâ, Crkva se ne želi osloboditi potrebne evangelizacije i misionarskoga djelovanja u narodima. Istovremeno, ne prestaje tražiti od ljudi da prihvate spasenje ponuđeno svim narodima – dodao je Papa.