Neka svaki znanstveni napredak bude i napredak ljubavi – potaknuo je papa Benedikt XVI.

Neka svaki znanstveni napredak bude i napredak ljubavi – potaknuo je papa Benedikt XVI., primivši 28. siječnja u audijenciju sudionike kongresa koji se, na poticaj Akademije za znanosti iz Pariza i Papinske akademije za znanosti, održava na temu „Promjenjivi identitet osobe“.
U naše doba, u kojemu razvoj znanosti privlači i zamamljuje mogućnostima koje pruža, više je nego ikada važno odgojiti savjesti naših suvremenika, kako znanost ne bi postala kriterij dobra – istaknuo je Sveti Otac u govoru u kojemu je ponovno naglasio da čovjeka treba poštovati kao središte svega stvorenoga. Neka čovjek ne bude predmet ideoloških manipulacija, svojevoljnih odluka, a ni zlorabljenja slabijih od strane jačih. I to još više – kako je kazao Papa – pred opasnostima koje smo upoznali tijekom ljudske povijesti, a posebice u XX. stoljeću. Svaki razvitak znanosti treba biti i napredak ljubavi, koja je pozvana staviti se u službu čovjeka i čovječanstva. Posebni uzor te ljubavi je Isus.
U trenutku kada su egzaktne, prirodne i humanističke znanosti postigle izvanredni napredak u poznavanju čovjeka i svemira, - primijetio je nadalje Sveti Otac – potrebno je izbjeći kušnju potpunoga ograničavanja ljudskoga identiteta koji ima svoje vlastito otajstvo. Nijedna znanost ne može reći tko je čovjek, otkuda dolazi i čemu teži. Čovjek nije plod slučaja, – upozorio je Papa – niti je skup podudaranja i determinizama, ili fizičko-kemijskoga djelovanja. Čovjek je biće koje uživa slobodu, a koja je „znak“ otajstva različitosti po kojoj se razlikuje njegova narav. Čovjek je stvoren od Boga, ljubljen je i stvoren je kako bi ljubio. Budući da je čovjek, on nije nikada zatvoren u sebe, nego je nositelj različitosti, te je od samoga svojeg postanka u uzajamnome odnosu s drugim ljudskim bićima. Živeći svoju istinsku slobodu, osoba ostvaruje vlastiti poziv i daje oblik svojemu dubokom identitetu – kazao je Sveti Otac te dodao kako se čovjek pritom koristi vlastitom odgovornošću. U tom smislu, posebno dostojanstvo ljudskoga bića, istovremeno je dar Božji i obećanje za budućnost. Čovjek je stoga pozvan razviti vlastitu savjest kako bi svoj život usmjerio temeljeći ga na naravnome i moralnome zakonu – napomenuo je na koncu Sveti Otac.