Pismo kardinala Tettamanzija rastavljenima

Pismo milanskoga nadbiskupa, kardinala D. Tettamanzija, upućeno rastavljenima, razvedenima i ponovno oženjenima snažno je odjeknulo u javnosti. Pismo je 21. siječnja objavljeno pod naslovom 'Gospodin je blizu onima koji su ranjena srca', premda ne predstavlja nikakvu novost ipak crkvenu zajednicu potiče na bliskost i solidarnost s onima koji se nose s teškim obiteljskim problemima. Nemogućnost pričešćivanja za rastavljene i ponovno oženjene posebno je bolan problem. No, valja pojasniti kako oni nisu isključeni iz otajstva Euharistije, iz Kristove i crkvene ljubavi – rekao je Benedikt XVI. u srpnju 2005. godine razgovarajući sa svećenicima biskupije Valle D'Aosta, tada je potvrdio i produbio glavno načelo prihvata obitelji u nepropisnom stanju, koje je prije petnaest godina također bilo potvrđeno u direktoriju Talijanske biskupske konferencije za obiteljski pastoral. Kardinalovo pismo danas, premda ne donosi nikakvih novosti, potiče da se to načelo vjernije primjenjuje u pastoralnoj praksi. Ono izvrsno odgovara na očekivanja brojnih rastavljenih, razvedenih i ponovno oženjenih, koji se na neki način osjećaju daleko, katkada odbačeni od Crkve. Pismo potiče na prihvat u istini i ljubavi – primijetio je msgr. Sergio Nicolli, ravnatelj Ureda za pastoral obitelji Talijanske biskupske konferencije.
Na novinarov upit je li u Crkvi u Italiji živa svijest o potrebi prihvata takvih osoba, rekao je kako svijest još nije posvema prodrla u Crkvu, odnosno u Božji puk. No, ipak treba reći kako se brojne biskupije žele zabaviti tim problemom. Ogromna nazočnost osoba čiji je bračni projekt propao potiče na sučeljavanje s problemom. Želio bih da pismo u kršćanima, poglavito svećenicima probudi prijateljsko raspoloženje prema tim osobama i njihovim patnjama – istaknuo je msgr. Nicolli.
Osvrnuvši se na kardinalovo pismo Emanuele Scotti, dopredsjednik udruge 'Rastavljene kršćanske obitelji', rekao je kako se Crkva jasno očitovala na doktrinarnoj razini. U pastoralnoj praksi preostaje veliki posao. Kardinalovo pismo nas i u tome pogledu hrabri. Govori o zajedničkome hodu, o prihvatu. Takvo shvaćanje već postoji, ali je sada naglašenije: vrjednovanje iskustva onih koji su na vlastitoj koži iskusili takve situacije. Stoga se sa svojim ljudskim i društvenim iskustvom stavljamo na raspolaganje. Postoje iskustva koja su svojstvena rastavljenima, o kojima se malo zna, primjerice teškoća odgoja djece iz dva braka. Neki uz to proživljavaju nutarnju dramu obzirom na crkvene upute. Mi smo u udruzi uvjereni da je najveća teškoća u prihvatu. Rastavljena se osoba često sama isključuje, to moramo priznati. Ali želimo optimistički gledati na problem. Osjećamo se Crkva, njezin smo sastavni dio i dajemo svoj udjel. Rastavljena osoba na sebi često osjeća teret osude, koja je više privid negoli stvarnost. Nažalost postoji i ovo: izvjesne predrasude i bezrazložna mišljenja vladaju u zajednicama. Kardinalovo je pismo stog gledišta temeljno za sučeljavanje s problemom rastavljenih – zaključio je Scotti.