Marco Toti o istočnoj duhovnosti

Jedinstvo između kršćana također se i posebice potiče boljim uzajamnim poznavanjem. Obzirom na to, a budući da smo u svjetskoj molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana, čini nam se prikladnim upozoriti na tek objavljenju knjigu o hezihazmu, duhovnoj grani u istočnoj duhovnosti, poglavito u pravoslavnoj, također poznatoj i cijenjenoj i u zapadnoj tradiciji. Marco Toti, stručnjak za poredbenu duhovnu teologiju, ravnatelj Znanstvenoga odbora Udruge „Zajedno za Atos“, autor je knjige „Povijesno vjerski vidici hezihazma“, a u razgovoru za našu radio postaju rekao je kako naziv hezihazam dolazi od grčke riječi koja označava „duhovni mir“, šutnju, spokoj, kojoj u latinskome najviše odgovara „quies contemplationis“, dakle kontemplativni mir što se ne može poistovjećivati s jednostavnim psihološkim stanjem. Hezihazam možemo dakle definirati kao duhovnu kontemplativnu granu koja se u svome tehničkome obliku između 13. i 14. stoljeća usavršila na brdu Atosu. Valja reći kako se već između 7. i 8. stoljeća na Sinaju razvila ta vrsta duhovnosti, a nazivana je „sinajski hezihazam“.
Nasljednici sinajskog monaštva su monasi Atosa. Atos je uvijek ostao čuvar jednoga oblika te kontemplacije, koja je do 18. stoljeća proživljavala krizno razdoblje, kada se obnavlja, poglavito u Rusiji. Postoji dakle jedna vrsta prijelaza: poznato je djelo „Ispovijest ruskoga hodočasnika“ u kojem je podrobno razrađena molitvena metoda. Taj je oblik duhovnosti nazočan u svim pravoslavnim zemljama, poglavito u Rumunjskoj, gdje se u 20. stoljeću razvio znakovit pokret za obnovu hezihazma, posebice pomoću takozvanih „gorućih grmova“ pokušalo se među laicima prošiti taj oblik duhovnosti.
Na upit po čemu se ta molitva razlikuje od drugih molitvenih oblika, rekao je kako je hezihazam prije svega oblik kontemplacije s posebnom tehnikom. Ta se metoda sastoji – osim zazivanja imena Isusova i na svršetku takozvanoga silaska razuma u srce – od tehnike disanja, traženja položaja i koncentracije na neke tjelesne centre, poglavito srce – rekao je autor.
Na novinarov upit kako hezihatska molitva može približiti katolike i pravoslavne, rekao je kako se hezihatska duhovnost temelji na nauci crkvenih otaca, a to je bitno. Bolje upoznavanje crkvenih otaca na zapadu, što se već događa, može pridonijeti zbližavanju pravoslavnih i katolika, zbližavanju dvaju plućnih krila kako je rekao Ivan Pavao II. A na upit zašto ga toliko očarava hezihazam, rekao je kako je na Zapadu malo poznat. U knjizi želim objasniti da hezihazam ne treba shvaćati kao neko očitovanje kršćanske duhovnosti, nego kao srž, odnosno kompendij kršćanstva, to jest usredotočiti sve na bitno, a to je srž kršćanske duhovnosti, odnosno molitve – zaključio je Marco Toti.