Velika dvorana rimskoga sveučilišta 'La Spaienza' dugim je pljeskom pozdravila svršetak
čitanja Papina govora, koji je Benedikt XVI. trebao izgovoriti na otvaranju nove akademske
godine. Srdačanim i dugim pljeskom prihvaćen je dakle govor koji je pročitao prof.
Marietti. Kad su čitani posljednji reci govora u kojem Papa poziva na osjetljivost
prema istini i razumno traženje istinitoga, lijepoga i Boga, dvoranom se prolomio
pljesak i poklici 'Živio Papa!'. Donosimo ulomak iz govora sveučilišnoga rektora,
profesora Renata Guarinija. Predviđeni Papin posjet na svršetku svečanosti otvaranja
zanate da je otkazan. Razlog te odluke povezan je s opasnošću mogućih očitovanja nesnošljivosti,
koju valja pomno razlikovati od izražavanja legitimnog neslaganja, premda manjinskoga
– rekao je rektor. Naš sud o tome što se dogodilo mora biti miran i jasan, odbacujući
logiku koja bi željela da o tome prosuđuju mediji. Prema rektoru, o tome treba raspravljati
na fakultetima, odjelima, u dvoranama sa studentima, jer na našem sveučilištu rasprava
mora ostati na visini, jer nisu prihvatljive nikakve ideološke zabrane, a svi moraju
imati prostor i poštovanje, bez obzira na mišljenje. Kao znanstvenici i odgojitelji
trebamo razmišljati o događaju. Iz svakoga iskustva, čak iz najtežega i najcrnjega,
kao znanstvenici i odgojitelji moramo izvući poticaj da gledamo u budućnost. Rektor
je poželio da se Papa što prije pojavi na sveučilištu, a odbacujući logiku izvanrednoga
stanja nije želio promijeniti svoj govor pripremljen za otvaranje akademske godine,
u kojemu razmišlja o stanju sveučilišta, o značenju zauzimanja i zadaće u izgradnji
znanstvene zajednice. Naše je razmišljanje još žurnije nakon događanja koja u nama
ostavljaju veliku gorčinu – istaknuo je rektor Guarini.Prema mišljenju talijanskoga
ministra za sveučilište i znanstveno istraživanje, na sveučilištu ne postoje „prostori
nepristupačni kritici“, a može biti kritizirano to što Papa kaže, ali da Papa može
govoriti na sveučilištu to nije napad na načelo laičnosti. To što se dogodilo,jedan
pristaša demokracije ne može odobriti – rekao je rimski gradonačelnik i glavni tajnik
demokratske stranke Walter Veltroni, govoreći na otvaranju akademske godine. Nikada
se ne smije dogoditi, iz bilo kojega razloga, da nesnošljivost nekomu oduzme riječ.
Pogotovo ako je riječ o govoru o univerzalnim pravima i o papi Benediktu XVI. kulturnom,
duhovnom i moralnom uporištu za milijune osoba – istaknuo je gradonačelnik. Kralj
zaista sada izgleda gol. Lažna laička snošljivost pokazala je svoje pravo lice: morat
će pobornici ljudskih prava pojasniti što je sloboda savjesti i religije, čak u odnosu
na pismo 138 učenih muslimana, znakovito naslovljeno „Jedna zajednička riječ između
nas i vas“. Mi dijalog shvaćamo kao vrijeme posvećeno slušanju drugoga, da shvatimo
tko je, kamo ide i u što vjeruje. Neznanje, naprotiv, rađa predrasudu i slijedom toga
nasilje. Ako se ne poznajemo, neizbježno se rađa strah, a drugi je viđen kao moguća
opasnost a ne brat. Čini se da se dijalog pokazuje kao tupo oružje u rukama onoga
„disidentnoga katolika“, kako su se nekada nazivali, ili „zreloga“, kako se danas
nazivaju – što uvijek znači ne snalazim se u Crkvi zato morate slušati mene, a ne
crkveno učiteljstvo – u svakom slučaju takvi su izgubili osjećaj vlastitoga identiteta.
Možda Papa ulijeva strah jer predlaže pravi univerzalni dijalog – kao što je dokazao
u Regensburgu – obraćajući se zaista svima: agnosticima i skepticima, židovima ,muslimanima
i sekulariziranim kršćanima. Proširivanjem našega poimanja razuma i njegove uporabe
u svrhu pravoga dijaloga između kultura i religija predlaže istinsko prosvjetiteljstvo.
U filozofiji, teologiji i u općoj kulturi potrebno je novo shvaćanje razuma i dijaloga,
budući da Papa uvijek dodaje atribut „pravi“. Dosada se vjerovalo da dostojanstvo
dijaloga pripada samo mitinzima gdje su se u ime jedinstva zanemarivale razlike. Netko
je učinkovito rekao kako katolici samo istinu drugoga drže istinitom. Doista, u nekim
teološkim krugovima i u talijanskome društvu nema jedinstvenoga poimanja razuma i
dijaloga. Stoga je potreban naporan rad kako bi se složili oko „temeljnoga“, ako se
kani poticati ispravan odnos između religije i javnoga života. Tražit ćemo dakle sugovornike
među laicima i vjernicima, koji se ne odriču kritizirati vlastitu vjeru ili misaoni
sustav, ali su željni razmišljati i omogućiti drugima da razmišljaju: to unaprjeđuje
i mijenja mišljenje. Stoga se nećemo bojati sučeljavanja unutar Crkve i izvan nje,
pa čak i s onima koji su uporno i neodgovorno čimbenici meteža. To ćemo činiti pod
vodstvom ljubljenoga svetoga oca Benedikta XVI., koji je u Münchenu 10. rujna 2006.
u homiliji na Euharistijskome slavlju, posluživši se izrekom Ivana Pavla II. „ne bojte
se Krista“potvrdio: Nikome ne namećemo svoju vjeru ... Vjera se može razvijati samo
u slobodi. Upućujemo apel ljudskoj slobodi da se otvori Bogu, da ga traži, da ga sasluša“
tko ima uši, neka sluša – zaključio je profesor teologije don Nicola Bux, a prenijela
agencija Fides.