Papina kateheza na općoj audijenciji - 9. siječnja 2008.
Papa Benedikt XVI. je danas na općoj audijenciji govorio o svetom Augustinu koji u
potrazi za mudrošću nalazi Boga. Od danas, kad nastavljamo slijediti tragove crkvenih
otaca, svjedoka vjere i kršćanske predaje, govorit ćemo o doista značajnom liku svetog
Augustina, o tom čovjeku strasti i vjere, visoke inteligencije i neumorne pastoralne
zauzetosti, velikom svecu i crkvenom naučitelju kojega često, barem po čuvenju, poznaju
i oni koji ne poznaju kršćanstvo ili mu nisu bliski. Po svojoj jedinstvenoj važnosti,
sveti Augustin izvršio je ogroman utjecaj, te bi se s jedne strane moglo reći da svi
putovi latinske književnosti vode u Hipon (danas Annaba, na alžirskoj obali), a s
druge strane da se od ovog rimskog afričkog grada, čiji je Augustin bio biskup od
395. sve do smrti 430., račvaju mnogi drugi putovi kasnijega kršćanstva i same zapadne
kulture rekao je Sveti Otac. Augustin se rodio u Tagasti, u pokrajini Numidiji
u rimskoj Africi, 13. studenoga 354., u obitelji Patracija, poganina koji je potom
postao katekumen, i Monike, gorljive kršćanke. Ova strastvena žena, čašćena kao svetica,
izvršila je posebno velik utjecaj na svoga sina te ga je odgojila u kršćanskoj vjeri
koju je ipak kao mladić brzo napustio. Augustin je imao brata Navigija, i sestru čije
nam ime nije poznato i koja je, ostavši udovica, postala poglavaricom jednog ženskog
samostana. Dječak Augustin, osobito žive inteligencije, primio je dobro obrazovanje,
izučavajući gramatiku isprva u svome rodnom gradu, a potom u Madauri, dok je od 370.
učio retoriku u Kartagi. Kao izvrstan poznavalac latinskoga jezika ipak nije uspio
tako dobro ovladati i grčkim jezikom, a nije naučio ni punski kojim su se služili
njegovi zemljaci. Upravo u Kartagi Augustin je prvi puta pročitao Ciceronov spis Hortensius
koji je kasnije izgubljen, a predstavlja početak njegova puta prema obraćenju. Taj
je Ciceronov tekst doista probudio u njemu ljubav prema mudrosti, kao što će to on
sam opisati, već kao biskup, u svojim Ispovijestima: "Ta knjiga doista je promijenila
moj način osjećanja", do te mjere da je "iznenada svaka isprazna nada izgubila vrijednost
te sam nevjerojatnom gorljivošću srca želio besmrtnost mudrosti" (III, 4, 7) nastavio
je nadalje papa Benedikt XVI. Mladoga Augustina razočarao je, međutim, susret
s Biblijom, jer mu se književni oblik latinskih prijevoda Svetoga pisma učinio grubim
u usporedbi sa sjajnom Ciceronovom prozom. Privlačnost pojednostavljenog poimanja
svijeta, viđenog kao podijeljenog u korijenu između dobra i zla, približilo je mladoga
intelektualca manihejskoj religiji koja mu se činila strožom i racionalnijom od kršćanstva.
Usto, prianjanje uz nju, osim što je izgledalo da će mu otvoriti put uspješnoj karijeri,
omogućilo mu je i nastavak odnosa s jednom ženom, koji je tih godina započeo. Od te
družice imat će sina, Adeodata, kojega je vrlo volio i koji je prerano umro. Nakon
što je bio učitelj gramatike u svome rodnom gradu oko svoje dvadesete godine, brzo
se vratio u Kartagu gdje je postao sjajan i proslavljen učitelj retorike. S vremenom
se Augustin ipak počeo udaljavati od vjere manihejaca koji su ga razočarali upravo
na intelektualnom području, budući da nisu bili sposobni razriješiti njegove dvojbe.
Preselio se u Rim, a onda i u Milano, gdje se tada nalazio carski dvor i gdje je dobio
prestižan posao zahvaljujući preporukama i zanimanju što ga je za njega pokazao prefekt
Rima, poganin Simah naglasio je Benedikt XVI. U Milanu Augustin je običavao slušati
– isprva kako bi obogatio svoju retoričku riznicu – prelijepe propovijedi biskupa
Ambrozija koji je bio predstavnik cara za sjevernu Italiju. Afrički je govornik ostao
zadivljen riječima velikoga milanskoga biskupa. Nakon čitanja spisa filozofa, Augustin
je prešao na čitanje Pavlovih poslanica. Obraćenje na kršćanstvo, 15. kolovoza 386.,
predstavljalo je dakle vrhunac dugog i mukotrpnog nutarnjega hoda. Ovaj se Afrikanac
tada preselio na selo, sjeverno od Milana, zajedno s majkom Monikom, sinom Adeodatom
i malenom skupinom prijatelja, kako bi se pripremio za krštenje. Tako je 24. travnja
387., za vazmenoga bdijenja, Ambrozije krstio Augustina, kad je imao trideset i dvije
godine podcrtao je Sveti Otac. Nakon krštenja, Augustin se sa svojim prijateljima
odlučio vratiti u Afriku, naumivši živjeti u zajednici monaškoga oblika u služenju
Bogu. No u Ostiji, očekujući polazak, iznenada se razboljela majka i ubrzo umrla,
parajući sinovljevo srce. Vrativši se konačno u domovinu, ovaj se obraćenik nastanio
u Hiponu kako bi ondje utemeljio samostan. U tom afričkom obalnom gradu 391. godine
zaređen je za svećenika te je s nekoliko drugova započeo monaški život na koji je
dugo mislio, razdijelivši svoje vrijeme između molitve, studija i propovijedanja.
Četiri godine kasnije, 395., u Hiponu je posvećen i za biskupa. Nastavljajući s intenzivnim
proučavanjem Svetoga pisma i tekstova kršćanske tradicije, Augustin je bio uzoran
biskup po svome neumornom pastoralnom djelovanju: propovijedao je više puta tjedno
svojim vjernicima, pomagao je siromasima i siročadi, brinuo se o odgoju klera i organizaciji
ženskih i muških samostana. Ukratko, nekadašnji se govornik istakao kao jedan od najvažnijih
predstavnika kršćanstva toga doba kazao je Papa. Augustin se povjeravao Bogu svakoga
dana sve do konca svoga života: pogođen vrućicom, dok su vandalski napadači već gotovo
tri mjeseca opsjedali Hipon, ovaj je biskup, kako pripovijeda njegov prijatelj Posidije
u Augustinovu životopisu, tražio da mu se velikim slovima prepišu pokornički psalmi
"te je dao objesiti papir na zid tako da je, ležeći u postelji, mogao vidjeti i čitati.
I neprekidno je plakao vrućim suzama" (31,2). Tako su prošli posljednji dani Augustinova
života. Umro je 28. kolovoza 430., ne napunivši još 76 godina. Njegovim djelima, njegovoj
poruci i njegovu nutarnjem životu posvetit ćemo sljedeće susrete – ovim riječima završio
je svoju današnju katehezu Benedikt XVI. Na današnjoj audijenciji bila je i skupina
hrvatskih hodočasnika. Poslušajmo nekoliko njihovih dojmova o susretu sa Svetim Ocem.