Papa primio diplomatski zbor

Afričke krize i nestabilnost puna nasilja na Srednjem Istoku, od Palestine do Pakistana, i koja ponovno prijeti i kršćanima u Iraku. Solidarnost sa zemljama pogođenima prirodnim katastrofama, te obrana kršćanskih korijena Europe. Težnja svijeta prema miru, i potreba zajedničkoga zalaganja zemalja za veću sigurnost. Osim toga, moratorij na smrtnu kaznu i poziv na javnu raspravu o svetosti života. Papa Benedikt XVI. je o tim temama razmišljao u govoru koji tradicionalno obuhvaća aktualne teme na cijelome planetu, a uz koji je 7. siječnja primio u audijenciju veleposlanike iz 176 zemalja akreditiranih pri Svetoj Stolici, kao i predstavnike nadnacionalnih tijela koji su dio Diplomatskoga zbora. Bila je to tradicionalna audijencija na početku godine, održana u Apostolskoj palači.
U prvome dijelu govora, Sveti se Otac osvrnuo na stanje na raznim kontinentima, ispreplećući te prikaze sa svojim apelima, zabrinutostima i nadama. Osvrnuvši se pak na najnovije bolne međunarodne vijesti, posebice one koje dolaze iz Iraka, o jučerašnjim autobombama ispred nekoliko crkvi u Bagdadu i Mossulu, Papa je napomenuo kako se nastavljaju teroristički napadi, prijetnje i nasilje, posebice prema kršćanskoj zajednici, te dodao kao jučerašnje vijesti potvrđuju našu zabrinutost. Očigledno je da treba odlučno riješiti neka politička pitanja. U tom okviru, odgovarajuća ustavna reforma morat će zaštititi prava manjina – upozorio je Sveti Otac.
Riječ 'pomirenje' bila je ključna u gotovo svim opažanjima Svetoga Oca, i žurno potrebna ne samo u Iraku. U ovoj je prigodi Papa zazvao pomirenje prije svega, i ponovno, za izraelsko-palestinski sukob, o kojemu se nedavno govorilo na mirovnoj konferenciji u Annapolisu. Još jednom pozivam Izraelce i Palestince da svoju energiju usmjere u primjenu obveza preuzetih tom prigodom, te da ne prekinu uspješno pokrenut proces. Osim toga, pozivam međunarodnu zajednicu da podupre ova dva naroda, i to uvjereno i s razumijevanjem za njihove patnje i strahove – rekao je Papa. Pogleda i dalje upravljenoga na Srednji i Daleki Istok, Sveti je Otac zatražio pomirenje i dijalog za Libanon, te Pakistan, koji je u posljednjim mjesecima jako pogođen nasiljem. Što se pak tiče Afganistana, Sveti je Otac napomenuo kako se na nasilje nadovezuju drugi veliki društveni problemi, poput proizvodnje droge. Za Šri Lanku i Mijanmar, Papa je poželio da se suprotnosti riješe u raspravi temeljenoj na poštovanju ljudskih prava.
Jedan je dio govora Sveti Otac posvetio Latinskoj Americi. Prije deset godina Ivan Pavao II. pohodio je Kubu, te je Benedikt XVI. taj događaj iskoristio kao leit-motiv nade za cijeli kontinent, koji su – kako je podsjetio Sveti Otac – u 2007. godini više puta pogodile prirodne nesreće, posebice Meksiko, Srednju Ameriku i Peru. Govoreći o Africi, Sveti je Otac snažnim riječima podsjetio na veliku patnju u Darfuru, u kojemu se čini gotovo kao da su glad i smrt pobijedile nadu. Nasilje u Somaliji i mirovni postupak u Demokratskoj Republici Kongo, kao i najnovije vijesti iz Kenije, potakli su Svetoga Oca da sve stanovnike, a posebice odgovorne političare, pozove da putem dijaloga potraže mirno rješenje, utemeljeno na pravednosti i bratstvu. Katolička Crkva nije ravnodušna na bolne jauke koji dolaze iz ovih krajeva. Zahtjevi prognanika i izbjeglica za pomoć postaju njezini zahtjevi, a ona se zalaže i u poticanju pomirenja, pravednosti i mira – primijetio je Papa. Govoreći o Europi, Sveti je Otac primijetio poboljšanje na Kosovu, te zatražio veću pozornost za krizu na Cipru, ali i zazvao veće poštovanje za evanđeosko naslijeđe.
Razmišljajući potom o apsolutnim vrednotama mira, slobode i pravednosti, Papa je kazao kako su red i pravo čimbenici jamstva. Međutim, pravo može biti djelotvorna snaga mira samo ako su njezini temelji čvrsto usidreni u naravnome pravu, koje nam je dao Stvoritelj. I iz toga se razloga ne može nikada Boga isključiti iz ljudskoga i povijesnoga obzora. Božje je ime, ime pravednosti: ono predstavlja žurni poziv na mir – kazao je Sveti Otac. U tom vidiku, međukulturni i religijski dijalog snažno doprinose izgradnji uzajamnoga poštovanja i razumijevanja, kao što pokazuje nedavna razmjena pisama sa 138 muslimanskih vođa. Pa ipak, kako bi bio istinski, taj dijalog treba biti jasan, bez relativizama i sinkretizama, i nadahnut iskrenim poštovanjem prema drugima, te duhom pomirenja i bratstva.
Crkva nikada ne zaboravlja da bilo koja vrednota ili pravo, u svojemu središtu ima čovjeka i njegovo nepovredivo dostojanstvo – primijetio je Sveti Otac. Međutim, svetost života još je uvijek prečesto predmet 'napada', prije i poslije rođenja. Papa je stoga pozvao da nove granice bioetike ne nameću izbor između znanosti i morala, nego da prije svega zahtijevaju moralno korištenje znanosti. S druge je strane Sveti Otac izrazio zadovoljstvo zbog rezolucije o moratoriju na smrtnu kaznu, te poželio da ta inicijativa potakne javnu raspravu o svetosti ljudskoga života. Zazivajući, kao uvijek u ovakvim prigodama, zaštitu na cjelovitost obitelji utemeljene na ženidbi, Papa je potaknuo bogate zemlje da pomognu onima manje imućnima u pristupu prirodnim izvorima, i posebice pozvao na zajedničke napore u jamčenju sigurnosti. Ti bi napori spriječili teroristima pristup oružju za masovno uništavanje, i bez sumnje bi ojačali režim neširenje nuklearnoga oružja, a tako bi on postao djelotvorniji. Na posljetku, govoreći o diplomaciji, koju je nazvao „umjetnošću nade“, Sveti je Otac izrazio nadu da ona neće nikada prestati tražiti i najmanje mogućnosti za dijalog, jer – kako je kazao - diplomacija treba pružati nadu.