Mučenici poradi Evanđelja

Liturgijski spomen svetoga Stjepana prvomučenika, kako je napomenuo Sveti Otac u podnevnome nagovoru, velika je prigoda kako bismo se spomenuli svih onih koji su naviještali i svjedočili Evanđelje sve do prolijevanja vlastite krvi, jučer kao i danas. Na raznim krajevima svijeta, smisao mučeništva uvijek je povezan s bezuvjetnom i čvrstom vjerom, kao što je bila vjera svetoga Stjepana. Nazvan Prvomučenikom jer je bio prvi Kristov učenik koji je za Njega prolio vlastitu krv, sveti je Stjepan bio kamenovan zbog lažnih optužbi, sličnih onima upućenima protiv Isusa, te je kao i Učitelj, umro praštajući onima koji su ga ubili. Slaviti blagdan prvoga mučenika dan nakon Božića, znači shvatiti vezu između darova Spasiteljeva Rođenja i darova onih koji su vlastitu vjeru potvrdili vlastitim životom.
Duboka veza na koju nas podsjeća sveti Stjepan jest ta da istinski mir, upravo onaj koji se širi iz betlehemske špilje, treba potpuno obuhvatiti naše živote i naše slobode, kako bi nas učinio raspoloživim za potpuno darivanje života, odnosno za mučeništvo – kazao je u razgovoru za našu radio postaju don Salvatore Vitiello, profesor na Katoličkome sveučilištu u Rimu, te naglasio da je samo takav mir trajan. Sveti Stjepan, kojega je papa Siksto IV. nazvao pravim braniteljem kršćanske vjere, podsjeća nas da na brojnim krajevima svijeta nije moguće slobodno ispovijedati vlastitu vjeru. Pa ni u Europi nije uvijek lako dosljedno živjeti Evanđelje. Danas je u Europi posebno kontradiktorna situacija – kazao je nadalje don Vitiello – To je kontinent koji ima duboke kršćanske korijene, ali se on više takvim ne prepoznaje. U Europi danas nije lako biti kršćanin, i nije lako to biti u javnim ustanovama u kojima se ponekad čini kao da postoji želja za što većom marginalizacijom katolištva, pa i same Crkve. Pa ipak, treba priznati da je upravo zbog svojih kršćanskih korijena Europa, kao i cijeli Zapad, mjesto na kojemu se danas vlastita vjera može živjeti uz najveću slobodu – napomenuo je don Vitiello.
Duhovnost solidarnosti izaziva nas na globalizaciju pravednosti, nade, solidarnoga bratstva, te na rušenje zidova i granica, kako bismo se otvorili svim narodima svijeta, uz poštovanje i bratski dijalog. To je evangelizacija koju ističu primjeri mučenika u Latinskoj Americi. Već više od 500 godina evangelizacija u Latinskoj Americi crpi snagu, polet i obnovu upravo iz toga svjedočanstva vjere – primijetio je naš kolega Luis Badilla, stručnjak za latinskoamerička pitanja. Mislim da u Latinskoj Americi nije nikada bilo lako ispovijedati i živjeti vjeru u Krista. Zbog toga bih se usudio reći da su naši kršćanski korijeni duboki i čvrsti; razvili su se uz krv tisuća i tisuća poznatih i nepoznatih svjedoka. Mislim tu, primjerice na stotine katehista laika, umrlih u Srednjoj Americi, upravo stoga što su bili katehisti, i to od 50-ih godina nadalje … - kazao je Badilla. Spomenuvši potom biskupa Oscara Romera, ubijenoga 24. ožujka 1980. godine, kazao je kako on za latinskoameričke katolike ostaje uzor, i to još više nakon što su očišćene političke i ideološke naslage kojima se ponekad željelo potamniti njegov lik pastira. Njegov primjer ostaje čist; uzor svećenika preminuloga zbog vjere, koji je propovijedao naviještajući pravednost i pomirenje – rekao je na koncu Badilla.
U početku širenja kršćanstva u Africi, više je svećenika i katehista ubijeno zbog toga što ih se smatralo neprijateljima tradicionalnih religija. Sada je, međutim, glavni razlog političke naravi. I nedavno su mučenici u Africi bili žrtve političke nesnošljivosti totalitarnih i diktatorskih režima. Misionari, misionarke, svećenici Fidei Donum, kao i laici koji rade na južnome dijelu svijeta, posebice u Africi, navijaju za narod – primijetio je u razgovoru za našu radio postaju otac Giulio Albanese, misionar kombonijanac. Oni se, dakle, ne stavljaju uz vladajuće, ili uz pobunjenike, nego su prije svega izabrali posljednje. Oni tako žive dimenziju solidarnosti, i to i pod cijenu vlastita života.
Što se Azije pak tiče, jasno je da bi razvoj Crkve u Koreji, Kini ili Vijetnamu, danas bilo teško objasniti, kad se ne bi uzela u obzir žrtva mučenika koji su u raznim povijesnim trenucima popratili povijest tih Crkvi – naglasio je u razgovoru za našu radio postaju otac Rocco, kombonijanac, misionar na Filipinima. Primijetivši potom kako je hod Crkve u Kini, unatoč teškoćama i napetostima, danas obasjan utješnim svjetlom, kazao je kako i samo pismo Svetoga Oca, koje je nedavno uputio kineskim katolicima, pokazuje da se zacijelo nalazimo u novome razdoblju za Crkvu u Kini. I mučenici koji nisu proglašeni svetima, svećenici, katolici, biskupi, kao i redovnice, svi oni koji su doslovno dali život, svih se njih današnji katolici spominju, i oni su živi likovi u sjećanju poglavito starijih osoba – napomenuo je otac Rocco. Misionari mučenici nada su za svijet – kazao je Sveti Otac u podnevnome nagovoru 25. ožujka – a kršćansko se mučeništvo opravdava samo najvišim činom ljubavi prema Bogu i braći.