Prof. Vitiello o enciklici "Spe salvi"

Tko ima nadu živi drugačije jer mu je darovan novi život – piše Benedikt XVI. u enciklici „U nadi spašeni. Nakon enciklike o kršćanskoj ljubavi, Papa kršćanima i svim ljudima dobre volje nudi duboko razmišljanje o nadi u Boga s ljudskim licem.
Govoreći o Papinoj enciklici u razgovoru za naš radio don Salvatore Vitiello, profesor teologije na katoličkome sveučilištu u Rimu, rekao je kako Papa poziva na pozorno čitanje teksta i duboko razmišljanje nad njim, jer čitatelja vodi u analizu ne samo velikih filozofa i suvremenih teologa, nego i u introspektivno čitanje, da u čitanje stavi srce i zapita se: Tu, čovječe, što želiš u dubini duše svoje? Na to postoji samo jedan odgovor: čovjek želi život, da to bude život u punini, da bude vječan, da bude život bez kraja. Sveti Otac jasno kaže: ovo je predmet kršćanske nade, život koji nikad ne svršava, tako intenzivan da ne može svršiti. Samo Krist, koji pobjeđuje smrt, jamac je toga života koji dolazi od Boga – istaknuo je profesor.
Na primjedbu kako enciklika ima izrazitu eshatološku dimenziju, kazao je kako ona ispravlja izvjesni eshatološki vidik koji zaista nikad nije bio kršćanski. Shvaćanje eshatologije u sebi krije dvije opasnosti: predstavljanje kršćanstva bez veze sa stvarnošću, takvo bih kršćanstvo nazvao „ishlapljenim“ u budućnosti koje još nema. Suprotno tome, a danas možda još opasnije, jest da se kršćanstvo svede na jednostavnu imanentnu dimenziju, da se kršćanstvo shvaća kao odgovor na društvene i gospodarske probleme. Ta su gledišta ograničena jer isključuju uzajamno upotpunjavanje. Stoga Papa snažno ističe pravo shvaćanje: Ljudi našega vremena, ne zaboravimo da kršćanstvo uvijek živi u napetosti između „sad“ i „ne još“, Papa tako želi ponovno oživjeti izgubljenu napetost. Svi smo više manje uronjeni u materijalizam koji je zavladao zapadnom kulturom. Stoga je bitno za naše doba upozoriti kršćanstvo na ovaj eshatološki vidik – rekao je profesor Vitiello.
Osvrnuvši se na odnos nade i Posljednjega suda, kazao je kako Benedikt XVI. polazi od procjene i vrjednovanja dvaju izvanrednih ljudskih sposobnosti: razuma i slobode, te zaključuje kako je upravo poradi poštovanja čovječje slobode – prema kršćanskome nauku – Pakao stvarna mogućnost. Obzirom na posljednji sud Papa s pravom kaže:, upravo zbog poštovanja individualne slobode Posljednji sud neće biti zaboravljanje. Upravo zbog toga valja Posljednji sud promatrati u svjetlu nade, nade u spasenje, a ta nada postaje aktivna u životu pojedinca, stvarna u odabirima koje svaki kršćanin i svi ljudi dobre volje stalno, dan za danom, čine – zaključio je profesor Vitiello.
Na primjedbu kako su mediji ocrnili Svetoga Otca da je napao Ujedinjene narode, kazao je kako se o tome mogu reći dvije stvari. Učiteljstvo Benedikta XVI. je apsolutno stručno, a ono kao i drugo njegovo učenje zahtijeva produbljivanje i marljivost, a nisu svi novinari sposobni prodrijeti u dubinu Papina govora. Puno je lakše služiti se krilaticama, koje su možda unaprijed smišljene, nego se truditi da se – kako je govorio Romano Guardini – „čuje stranicu“ i pozorno pročita dokument kako bi se shvatio njegov sadržaj. Drugo, očito je da ima moćnika koji bjesne pred uzvišenim učiteljstvom, koje poziva čovjeka da se vrati svojim temeljnim vrednotama, posebice razumu i slobodi – zaključio je profesor Vitiello.