„Poučna, ohrabrujuća i poticajna“ – tako je kardinal Albert Vanhoye definirao encikliku „U nadi spašeni“

Otac Federico Lombardi, glavni ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice, danas je u dvorani Tiskovnoga ureda započeo predstavljanje nove Papine enciklike „U nadi spašeni“, istaknuvši kako je Benedikt XVI. po Uskrsu započeo pisati encikliku. Enciklika je napisana u jednome mahu – rekao je otac Lombardi, dodavši kako nije isključeno, premda nije u programu, da će se pojaviti treća Papina enciklika usredotočena na vjeru. Nakon oca Lombardija o enciklici su govorili kardinali Georges Marie Cottier, umirovljeni proteolog Papinskoga doma, te isusovac kardinal Albert Vanhoye, umirovljeni profesor egzegeze Novoga zavjeta s Papinskoga biblijskog zavoda.
„Poučna, ohrabrujuća i poticajna“ – tako je kardinal Albert Vanhoye definirao encikliku „U nadi spašeni“. U enciklici susrećemo Papu, dubokoga teologa i istovremeno pastira pozornoga na potrebe svoga stada. Dokument nudi duboka razmišljanja o nadi i kršćanskoj vjeri, potkrijepljena jezgrovitim stranicama o velikim svjedocima nade, iz čega proizlazi „živ dinamizam kršćanskoga života“. U enciklici Papa ističe potrebu prave nade. Kršćanska se vjera ne sastoji u prihvaćanju izvjesnoga broja apstraktnih istina, nego u osobnome prianjanju uz Kristovu osobu, da nas On spasi i uvede u božansko zajedništvo. Prava nada nam dolazi iz osobnoga susreta sa živim i pravim Bogom po Kristu – kazao je kardinal Vanhoye i dodao kako enciklika uspoređuje pravo lice kršćanske nade koja je tijesno vezana ne samo s vjerom nego i s ljubavlju koja dolazi od Boga i sjedinjuje s Bogom i braćom. Stoga kršćanska nada nije individualistička, nije dokona, nego potiče na djelovanje. Ona je uvijek nada za druge – primijetio je kardinal Vanhoye.
Kardinal Cottier govorio je pak o enciklici s filozofskoga gledišta. Enciklika očituje ljepotu i spasenjsku snagu kršćanske nada, a obrazlaže zašto je kršćanska nada odlučna za kulturu i istinski humanizam. U enciklici „U nadi spašeni“, ponovno se raspravlja o velikoj temi ovoga pontifikata, o odnosu između vjere i razuma, poglavito pred izazovima koje napredak postavlja kršćaninu. Nema sumnje da je svrha kršćanske vjere pobjeda razuma nad iracionalnim. Veliki Božji dar čovjeku, razum ne može vladati ako je odvojen od Boga, ili ako je postao slijep za Boga. Osim toga, razum je u svojoj širini više od razuma 'moći i činiti'. Vidjeli smo kako zahvaljujući razumu postignuti napredak zahtijeva etičko upravljanje. Razumsko djelovanje mora biti upotpunjeno otvaranjem prema spasonosnim snagama vjere, razlikovanju između dobra i zla – rekao je kardinal Cottier.
Enciklika „U nadi spašeni“ bit će dragocjena družica za život u punini nade – zaključio je kardinal. Odgovarajući na novinarska pitanja, kardinali su ustvrdili da će enciklika o nadi, iako nema izričitu ekumensku namjeru, biti od velike potpore punome zajedništvu kršćana. „Velika Nada“, primijetio je kardinal Cottier, ne niječe malene ljudske nade osim ako se one same ne zatvore u sebe, a kardinal Vanhoye je, citirajući encikliku „U nadi spašeni“, ustvrdio kako je Papina nakana s jedne strane razmišljati o korijenima kršćanske nade, a s druge učiniti da kršćani shvate poraz političkih nada, poput marksizma, koje se umišljaju da mogu bez Boga stvoriti novi svijet.