Razgovor s novim urednikom Hrvatskoga programa Radio Vatikana
Mnogi od naših slušatelja primijetili su da je na čelo Hrvatskoga programa Radio Vatikana
došao novi urednik, to su nam također i pismeno potvrdili. Kao što se događa u ovakvim
slučajevima, zamolili smo o. Krešimira da se predstavi slušateljima našega radija,
da nešto kaže o svome životnome putu i dosadašnjem radu u domovini. Prošla su gotovo
tri mjeseca od kako ste preuzeli dužnost glavnog i odgovornog urednika Hrvatskog
programa Radio Vatikana. Možete li nam se na početku ovoga razgovora ukratko predstaviti? P.
Djaković: Rođen sam u brojnoj katoličkoj obitelji, kao peto od sedmoro djece, u Borovici
kod Vareša u Bosni i Hercegovini. Osnovnu školu završio sam u Borovici i Varešu, a
srednju elektrotehničku u Zagrebu.
Iz Vašeg odgovora da se zaključiti kako
niste pohađali sjemenišnu gimnaziju. Zanima nas kako ste dospjeli u Isusovce? P.
Djaković: Isusovci su kroz punih trideset devet godina vodili župu Preobraženja Gospodnjega
u Borovici i puno dobra učinili za to mjesto u duhovnom i materijalnom pogledu. Prije
posljednjeg rata u Borovici je živjelo oko 1500 duša, a negdje oko 200 je živjelo
i radilo u Zagrebu, Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj i drugim Zapadnim zemljama. Isusovci
su nas Borovičane učili da se uvijek u svemu pouzdajemo u Božju pomoć i zaštitu i
da se puno molimo. Kroz dugi niz godina, sve dok se nisu pojavili i nabavili prvi
tv-prijamnici, po svim kućama se svaku večer molila krunica. U župnoj crkvi se redovito
molilo za duhovna zvanja. Plod tih molitava su brojna svećenička i redovnička zvanja.
Borovica je dala više od deset svećenika i oko trideset redovnica. Ima više obitelji
iz kojih su po troje ili dvoje djece izabrali duhovni poziv. Moja starija sestra je
redovnica kod Sestara Svetoga Križa. U vrijeme kada sam pohađao srednju školu stanovao
sam u sjemeništu na Fratrovcu u Zagrebu kod isusovaca. Bila je tada jedna veća skupina
onih koji nisu bili sjemeništarci, nego su išli u razne druge škole. Za svoje uzdržavanje
nismo ništa plaćali, ali smo dali jedan mali doprinos pomažući u poslovima u kući,
voćnjaku i vinogradu. Ja sam pomagao četiri godine časnom bratu u obrađivanju vinograda. Svojim
primjerom i pobožnim životom brat vinogradar Drago Ivasić me potaknuo da počnem ozbiljnije
razmišljati o duhovnom pozivu. Često mi je znao reći: Zašto ti ne bi radio u Gospodnjem
vinogradu kao svećenik isusovac? U vrijeme jedne mlade mise u Borovici, na kraju drugog
razreda srednje škole, snažno sam osjetio u sebi Božji poziv. Poslije mature, nakon
ozbiljnog promišljanja odlučio sam stupiti u Družbu Isusovu da bi postao svećenik.
Poslije razgovora s poglavarima stupio sam u novicijat u Splitu. Poslije novicijata
slijedio je studij filozofije i teologije u Zagrebu. Za svećenika me zaredio pokojni
kardinal Franjo Kuharić.
Kao svećenik koje ste službe do sada obavljali
i gdje ste sve djelovali? P. Djaković: Poslije ređenja sam poslan od poglavara
u Rijeku na Zamet gdje sam jednu godinu bio kapelan, a zatim odlazim na studij u Rim
i u dvije godine završavam licencijat iz dogmatske teologije. Iz Rima se vraćam u
Zagreb na Jordanovac i radio sam jednu godinu kao kapelan u župi Bezgrješnog Srca
Marijina. Iz Zagreba me poglavari šalju u Split za kapelana u župi Presvetog Srca
Isusova gdje ostajem četiri godine. Iz Splita sam vraćen u Zagreb i postavljen za
kapelana u župi Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj. Uz službu kapelana obavljao
sam i službu ministra u kući brinući se da u zajednici sve bude u redu. Poslije
dvije godine poslan sam za župnika u katedralnu župu Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice
Marije u Bar u Crnu Goru. Tamo sam ostao pet godina i nosim divne uspomene iz tog
grada. U tih pet godina moga župnikovanja uspio sam sagraditi župnu crkvu u mjestu
Zupci. Stara crkva je u vrijeme potresa u Crnoj Gori bila jako oštećena i nije se
mogla renovirati, nego je trebalo graditi novu. Iz Bara me poglavari vraćaju ponovno
u Zagreb gdje sam u župi Bezgrješnog Srca Marijina na Jordanovcu preuzeo službu župnika.
U toj službi ostao sam jednu godinu i ovoga ljeta došao sam u Rim da bi zamjenio dosadašnjeg
urednika Hrvatskog programa Radio Vatikana p. Juru Antunovića.