Rosmini uskoro blaženik

Kardinal José Saraiva Martins, pročelnik Zbora za proglašenje svetih, u ime Svetoga Oca će u športskoj dvorani u Novari s početkom u 15 sati u nedjelju 18. studenoga proglasiti blaženim Antonia Rosminija, jednog od najvećih talijanskih filozofa 19. stoljeća.
Govoreći o Rosminiju u razgovoru za našu radio postaju otac Umberto Muratore, redodržavnik rosminijanaca, najveći poznavatelj Rosminijeve filozofije, istaknuo je kako je Rosmini bio plemić, svećenik, utemeljitelj redovničkih družbi, svetac i jedan od najvećih talijanskih, a možda i europskih, filozofa 19. stoljeća. On je u sebi sabrao najplemenitije i uzvišenije što može poželjeti jedan kršćanin. Rođen je u Roveretu, talijanskoj pokrajini Trento, u bogatoj patricijskoj obitelji, kao prvorođenac mogao je baštiniti sva obiteljska dobra. Vrlo brzo se uvjerio kako je prava i jedina mudrost u Bogu, odnosno posvetiti život slavi Božjoj i dobru bližnjega. Dosljedan svome uvjerenju, postao je svećenik, potom redovnik i glava redovničke družbe: Karitativni institut za redovnike, a žensku granu družbe nazvao je Sestre providnosti. Redovnike danas nazivaju rosminijanci.
Papa Pio VIII. povjeri mu jedinstvenu misiju za ono vrijeme, misiju intelektualne ljubavi: studirati i pisati kako bi se pomoću razuma privodilo ljude vjeri. On je, premda nije zapustio druge vidike karitativnoga rada, poslušno prihvatio obvezu i zapodjenuo dijalog s kulturom svoga doba želeći očitovati da razum, ako se udalji od vjere, postupno gubi svoju živost, zamire i zapada u bezumnost, a to je njegovo samoubojstvo. Možda je izvršavanje plemenitoga karitativnoga poslanja najsvjetlija njegova herojska vrlina. Neki su ga njegovi suvremenici shvatili, a neki su mu se protivili: neprikladno vrijeme i ljudske strasti pogodovali su protivljenju i neshvaćanjima. To ga nije poljuljalo, napisao je više od stotinu djela iz svih područja znanosti, povjeravajući Božjoj providnosti plodove svoga znoja. Uglavnom je živio u Pijemontu. Poznavao je pape, kraljeve i careve, utemeljitelje, ministre, velike učenjake i jednostavne ljude. Prijatelji su mu bili pisac Manzoni i sveti Don Bosco. Ostavio je više od 20 tisuća pisama. Preminuo je 1.srpnja 1855. godine, a grob mu se nalazi u Stresi. Nakon njegove smrti protivnici su uspjeli iznuditi osudu četrdeset tvrdnji izvučenih iz njegovih djela. Zbor za nauk vjere ga je 2001. godine oslobodio te osude, a dokument je potpisao kardinal Ratzinger, danas Benedikt XVI., te tajnik Zbora Tarcisio Bertone, današnji Papin državni tajnik – istaknuo je otac Muratore. Na upit zašto se tako dugo čekalo na njegovu beatifikaciju, kazao je kako se to može shvati ako se ima u vidiku ogromno bogatstvo koje nam ostavlja Rosmini. On se ogledao u svim područjima znanosti, a cilj mu je bio iz staroga i novog sakupiti ogromni polog intelektualne ljubavi. Valjalo je mirno i podrobno proučiti svaku stranicu, uvjeriti se u čistoću izvora, prije nego ga se proglasi učiteljem duha i svetosti. Rosmini danas uživa ogroman i opći ugled, nitko ga više ne optužuje, a njegovo je životno i umno svjedočanstvo dragocjeno za čitavo čovječanstvo – kazao je otac Muratore.
Osvrnuvši se na poruku beatifikacije, kazao je kako ona u biti ima dva značenja. Prvo se odnosi na prošlost, a Crkva nas želi poučiti kako nagrađuje vjernost svoje djece, ne zaboravlja one koji su se, ljubeći je i trpeći radi njezina dobra, s pouzdanjem predali u njezine ruke. Drugo je, danas možda još poticajnije; Rosminijeva beatifikacija najavljuje novu zoru. Danas ljudi, poglavito na Zapadu, trpe zbog intelektualno-etičkoga siromaštva prouzročenoga pomutnjom inteligencije i volje; osjećaju oskudicu dobara koja prosvjetljuju razum i tople srce. Rosmini je bogat tim dobrima, zato ga Crkva postavlja na vidljivo mjesto kako bi suvremenicima pokazala obilan i čist izvor iz kojega valja crpsti – istaknuo je otac Muratore i dodao kako se, čitajući Rosminijeva djela, može naučiti put svetosti koji ne zahtijeva odricanje od vlastite osobnosti. Nauči se da postoji samo jedan put mudrosti, a to je razumski put obogaćen i upotpunjen vjerom. Rosmini nas također uči živjeti u društvu; svaka je osoba nositeljica neograničenoga dostojanstva, čiji je jedini cilj međusobno i u Bogu nas ujediniti u zajedništvo koje nadmašuje kratki zemaljski život. Rosmini nam također može biti učitelj kako se otvoriti obzorima transcendentalnoga, spasiteljske milosti, ljubavi koja se vjerom napaja na Kristovu križu, s kojega silazi naše vječno spasenje. Rosmini nam nudi upravo te vrednote, razmišljajući s nama potvrđuje istinitost svoga govora – zaključio je otac Muratore.