Samopoštovanje i poniznost

Samopoštovanje i poniznost – to je bila tema seminara održanoga u organizaciji Papinskoga lateranskoga sveučilišta i Zavoda Edith Stein, na kojemu se raspravljalo o antropološkom i kristološkom vidiku poniznosti.
Izraz kenosis u grčkome jeziku znači ispražnjivanje, poniženje; on označuje odricanje Isusa Kista, Sina Božjega, od božanskih atributa te posvemašnje prihvaćanje ljudskoga stanja. Sveti Pavao upotrebljava tu riječ u poslanici Filipljanima: Isus ponizi samoga sebe postavši poslušan do smrti. Za razliku od čovjeka koji vjeruje da se uzdizanjem ostvaruje, Bog se ponižavanjem objavljuje.
U razgovoru za našu radio postaju otac Fernando Taccone, profesor na Papinskom pastoralnom zavodu Lateranskoga učilišta, osvrnuo se na pojam poniženja. Postoji Kristovo poniženje, odricanje od Božjih atributa, ali se „ne prazni“: On odstupa zbog čega Krist, premda u svome božanskome obliku, uzima oblik sluge: Krist se dakle ponizio. Poniženje u čovjeku zaprima puno šire značenje: čovjek je bijedno stvorenje, ograničeno, lišeno brojnih stvarnosti. Ipak postoji jedna vrsta poniženja-ispražnjivanja koje čovjek mora učiniti, a odnosi se na ispunjenje, koje može biti u njemu, stvarnošću grijeha. Čovjek mora isprazniti taj grijeh kako bi se ispunio milošću, odnosno Božjom nazočnošću – istaknuo je otac Taccone.
Na seminaru je istaknuto kako se samopoštovanje i poniženje ne suprotstavljaju, nego omogućuju prihvaćanje istine o čovjeku i podupiru cjeloviti ljudski razvoj. Govoreći o toj temi Maria Grazia Costa, ravnateljica zavoda Edith Stein, kazala je za naš radio da poniznost i samopoštovanje pridonese cjelovitome ljudskom razvoju jer samopoštovanje nije oholost niti je narcisoidnost, nego je ostvarenje potpunijega odnosa između stvorenja i Stvoritelja.
Put poniznosti kao i istinsko poznavanje samoga sebe otvara nas najvećoj istini, to jest Bogu; Bog se ponizio upravo zato da iziđe u susret našoj svakodnevnoj stvarnosti, stoga je postao uzorak. To je veoma veliki uzorak jer u Presvetome Trojstvu već postoji poniznost kojom božanske osobe ostvaruju jedna drugu; upravo stoga postoje tri zasebne osobe ali samo jedan Bog. Ta je poniznost u stvarnosti kreativnost – istaknuo je otac Taccone.