“Lik Benedikta XVI. nakon Loreta, Austrije i Napulja“, to je bila središnja tema studijskoga
skupa održanoga prošlih dana na rimskome sveučilištu 'Roma Tre', na kojemu je u svjetlu
nedavnih pastoralnih putovanja analiziran odnos Pape i obavijesnih sredstava. Osvrnuvši
se na zaključke skupa u razgovoru za našu radio postaju Giampiero Gamaleri, sociolog,
rekao je kako se očitovalo da je tisak pozoran na Papine govore od nacionalnog ili
međunarodnoga interesa, kada se odnose na političko i društveno stanje u Italiji,
ali je rastresen kada je u pitanju Papina misao. Od pisanja o dvogodišnjem pontifikatu
Benedikta XVI. 33% se odnosi na govor u Regensburgu koji je – poznato nam je – potaknuo
nesporazume i polemike, a samo 4% na encikliku 'Bog je ljubav'. To znači da je javno
mnijenje rastreseno kada Papa predlaže zahtjevniju misao, ozbiljnije razmišljanje,
dublje vjerske upute. Ali se odmah uznemiri čim se dogodi nešto izvanredno – kazao
je Gamaleri. Govoreći o obavijesnim sredstvima, kazao je kako su obavijesna sredstva
pod velikim stresom, uvijek traže skandal. To svi znaju. Boje su sve oštrije, konkurencija
između televizije, radija i tiska je veoma bezobzirna, uvijek se traži ogovaranje
i senzacija. To je velika mana obavijesnih sredstava, od koje se ne mogu osloboditi,
jer je samohrana težnja. S druge pak strane, Svetome Ocu treba pomoći da njegovo izlaganje
bude učinkovito kao što se dogodilo u Loretu, kada je s mladima spontanim govorom
uspostavio snažan dijalog, bio je to plodonosan odnos, a Crkva mora povlašćivati takav
odnos. To se vidjelo i u Napulju kada je spontano govorio o problemima grada, o kamori,
bilo je očito kako je dirao narod u dušu, a obavijesna su sredstva morala razmišljati
o neupitnom otvaranju Svetoga Oca – istaknuo je profesor. Na primjedbu kako vlada
mišljenje da je Benedikt XVI. manje komunikativan od njegova prethodnika, kazao je
kako se slaže s mišljenjem oca Lombardija koji kaže: Sva sreća što se pape razlikuju,
inače ne bi bilo povijesti Crkve, koja ističe različite likove. Pogrješno je dakle
uspoređivati Benedikta XVI. s njegovim prethodnikom. Svaki papa ima svoju karizmu
i kao takav mora biti vrjednovan i priznat – zaključio je profesor Gamaleri.