2007-11-03 18:35:34

Dušni dan je prigoda za egzistencijalno razmišljanje o smrti


Dušni dan je prigoda za egzistencijalno razmišljanje o smrti – rekao je otac Cantalamessa, propovjednik Papinskoga doma, tijekom misnoga slavlja za duše preminulih. U Svetome pismo čitamo ovu svečanu izjavu: „Bog nije stvorio smrt, niti se raduje propasti živih... Bog je stvorio čovjeka za vječnost; stvorio ga na svoju sliku i priliku. A đavolovom je zavišću smrt došla u svijet.“ Iz ovoga shvaćamo zašto u nama smrt pobuđuje toliku odvratnost. Razlog je u tome što nam smrt nije naravna: takva kakvu je doživljavamo u ovome svijetu nije srodna našoj naravi, ona je plod đavolske zavisti. Stoga se svim snagama borimo protiv nje. Ovo naše neuklonjivo odbijanje smrti najbolji je dokaz da nismo stvoreni za smrt te da ona ne može imati zadnju riječ – istaknuo je Cantalamessa i dodao kako to potvrđuje Sveto pismo: „Duše su pravednika u ruci Božjoj, neće ih dotaknuti nikakva muka“. Strah od smrti je uvriježen u dubini ljudskoga bića. Neki su spolnošću pokušali tumačiti čovječje djelovanje, umjetnost i religiju. Odbacivanje smrti jače je od spolnoga nagona, dapače on je samo izraz odbijanja smrti. Kad bi se tihi vapaj čitavoga čovječanstva mogao čuti, odjeknuo bi užasan krik: „Ne želim umrijeti!“ – kazao je otac Cantalamessa.
Zašto, dakle, pozivati ljude na razmišljanje o smrti ako je ona posvuda nazočna? Zato jer smo odlučili ne razmišljati o njoj; umišljamo se da ona ne postoji, ili da je namijenjena drugima, a ne nama. Planiramo, trčimo, ozlojeđujemo se radi prolaznih stvari, kao da nećemo morati sve ostaviti i otići. Ovim se malim primjedbama ne zadovoljava niti uklanja strah od smrti. Stoga nam ništa drugo ne preostaje nego ju potisnuti, ili palijativnim sredstvima zavaravati njezinu zbilju. Ljudi nisu nikada prestali tražiti lijek protiv smrti. Jedan od tih željenih lijekova zove se potomci, to jest nastaviti život u djeci. Drugi je slava. U naše se vrijeme širi novi pseudo-lijek, a to je reinkarnacija, a ona nije spojiva s kršćanskom vjerom jer vjerujemo u uskrsnuće od mrtvih. „Ljudima je određeno samo jedanput umrijeti, potom dolazi sud“ – piše sveti Pavao u poslanici Hebrejima. Kako se na Zapadu predstavlja reinkarnaciju, ona je, između ostaloga, plod ogromne zablude. Reinkarnacija u početku nije označavala dodatak života nego dodatak patnje; ona je upućivala na strah. Reinkarnacijom se čovjeku želi reći: Pazi, jer ako činiš zlo, za kaznu ćeš se ponovno roditi. To je isto kao kad bi se zatvoreniku na izlazu iz zatvora reklo: produžena ti je kazna, moraš ostati u zatvoru – ustvrdio je Cantalamessa.
Kršćanstvo čovjeku kada je u pitanju smrt nudi nešto drugo. Naviješta da je „Jedan umro za sve“, da je smrt pobijeđena; ona nije više ponor koji guta sve, nego je most koji vodi na drugu obalu, na obalu vječnosti. Ipak je dobro za vjernike razmišljati o smrti. Ono pomaže bolje živjeti. Muče te problemi, teškoće, sve je krenulo niz brdo. Uzdigni pogled, razmisli kako će ti sve to izgledati na času smrti, vidjet ćeš da će sve dobiti drugačiju dimenziju. To nije mirenje sa sudbinom i dokonošću, naprotiv, više se i bolje radi jer smo mirniji i spokojniji. Brojeći svoje dane, kako kaže psalmist, čovjek stječe mudro srce – zaključio je otac Cantalamessa







All the contents on this site are copyrighted ©.