Biomedicinske znanosti trebaju biti u službi čovjeka

Biomedicinske znanosti trebaju biti u službi čovjeka, a ne obratno, stoga valja reći 'ne' farmaceutskim pokusima koji su na štetu dobra osobe koja se liječi, te siromašnim zemljama omogućiti solidarni pristup liječenju – neke su od glavnih misli koje je papa Benedikt XVI. istaknuo primivši danas u audijenciju katoličke ljekarnike, okupljene ovih dana u Rimu na svojemu 25. međunarodnom kongresu.
Ljekarnik ima vrlo osjetljivu ulogu. Nalazi se, naime, između čovjeka i bolesti koja ga je pogodila, te radi kako bi čovjeku dao potporu, dok istovremeno nastoji pobijediti bolest. Međutim, ni u kojem slučaju bolesnik ne smije biti pokusni kunić samo u svrhu razvoja znanosti, a ne za dobrobit osobe. Etički vidik zanimanja ljekarnika potaknuo je Svetoga Oca da istakne kršćansko viđenje svijeta zdravlja, zaštite života, i solidarnosti prema onima kojima je često zbog novca spriječen pristup liječenju. Papa je nadalje sudionicima kongresa, koji se održava na temu „Nove granice farmaceutskoga djelovanja“, napomenuo kako aktualni razvoj medicinskih spoznaja i terapijskih mogućnosti koje proizlaze iz njih, zahtijeva razmatranje ljekarnika o sve većim zadaćama na koje su pozvani, posebice kao posrednici između liječnika i pacijenta.
Vaša kategorija ima odgojnu ulogu u odnosu na pacijente, u svrhu ispravnoga korištenja lijekova, i posebice, ima veliku odgovornost u upoznavanju s etičkim posljedicama vezanima uz korištenje nekih lijekova. Na tom području – rekao je nadalje Sveti Otac – nije moguće anestezirati savjest, primjerice kada je riječ o učincima molekula kojima je svrha izbjegavanje ugnježđivanja embrija, ili pak o ograničavanju ljudskoga života. Ljekarnik treba svakoga pozvati na trzaj humanosti, kako bi svaka osoba bila zaštićena od svojega začeća pa do prirodne smrti, te kako bi lijekovi uistinu ostvarivali svoju terapijsku ulogu. Nijednu se osobu ne može nepromišljeno iskoristiti kao predmet ostvarenja terapijskih pokusa; oni se trebaju obavljati prema protokolima koji poštuju temeljne etičke norme. Bilo koja vrsta liječenja ili pokusa, treba imati za cilj eventualno zdravlje osobe, a ne samo težnju za znanstvenim napretkom. Traženje dobra za čovječanstvo ne može se ostvarivati na štetu dobra osobâ koje su na liječenju – upozorio je Sveti Otac.
I na moralnome području, vaš je Savez pozvan suočiti se s pitanjem priziva savjesti; to je pravo koje treba biti priznato vašoj profesiji, i koje vam omogućuje da ne sudjelujete, izravno ili neizravno, u davanju proizvoda kojima su svrha jasno nemoralni izbori, kao što su, primjerice, pobačaj i eutanazija – primijetio je Papa te dodao kako je potrebno također da se razne farmaceutske strukture, od laboratorija do bolničkih centara i ambulanata, kao i svi naši suvremenici, pobrinu za solidarnost na terapijskome području, kako bi svim slojevima pučanstva, i u svim zemljama, a posebice najsiromašnijima, omogućili pristup liječenju i najosnovnijim lijekovima. Sveti je Otac između ostaloga potaknuo katoličke ljekarnike da svoje zanimanje žive po vjeri, te da ljudski i moralno podupiru pacijente, pomažući istovremeno mladima koji se približavaju raznim granama njihove profesije, kako bi razmišljali o sve osjetljivijim etičkim posljedicama svojih aktivnosti i odlukâ. Biomedicinske znanosti su u službi čovjeka; da nije tako, one bi imale samo hladno i nehumano obilježje – napomenuo je na koncu Sveti Otac te dodao kako je svaka znanstvena spoznaja na zdravstvenome području, kao i svaki terapijski korak, u službi bolesnoga čovjeka na kojega valja gledati u njegovoj cjelovitosti, i koji treba biti aktivan partner u svojemu liječenju, te ga valja poštovati u njegovoj samostalnosti.