U dvorani Tribine grada Zagreba, na Kaptolu 27, s početkom u 16 sati 8. listopada
održava se prigodna akademija za pedesetu obljetnicu preminuća službenice Božje, suradnice
Krista Kralja, Marice Stanković. Uvodno predavanje održat će magister Milan Pušec,
promicatelj procesa za beatifikaciju; o odgojnim vidicima djelovanja službenice Božje
govorit će magister Anđelko Košćak, a dr. sestra Rebeka Anić govorit će na temu: Bog
je radost – iz duhovne baštine Marice Stanković. Prigodna akademija završava misnim
slavljem koje će u Zagrebačkoj katedrali u 18 sati predvoditi msgr. Valentin Pozaić,
pomoćni biskup zagrebački. Za naše slušatelje donosimo kratki prikaz života i djela
službenice Božje Marice Stanković. Rođena je u Zagrebu 31. prosinca 1900. god.
od roditelja Fabijana i Terezije. Osnovnu i učiteljsku školu u Zagrebu je završila
kod Sestara milosrdnica. Pedagošku akademiju također je završila u Zagrebu. Službovala
je u raznim mjestima diljem Hrvatske. Na sletu orlovske mladeži u Mariboru godine
1920. susrela se s bl. Ivanom Merzom koji će imati veliki utjecaj na njezin život.
Oduševila se za kršćanske ideale i rad u katoličkim organizacijama. Uređuje časopis
«Za vjeru i dom». Godine 1927. postaje predsjednica katoličke ženske organizacije
«Savez hrvatskih orlica», a 1930. izabrana je za predsjednicu Velikog križarskog sestrinstva.
Posvećuje se duhovnoj obnovi i dosljednom kršćanskom odgoju ženske mladeži. Ostaje
vjerna Mahnićevoj i Merzovoj ideji «obnoviti sve u Kristu». Svojom pisanom riječi
i nadasve svojim životom ulijevala je u ljude ljubav prema Bogu, Crkvi, Papi i domovini.
Deset godina nakon smrti bl. Ivana Merza, u Banjaluci 1938. godine osniva prvi svjetovni
institut u Crkvi u Hrvata. Ustanovu je blagoslovio zagrebački nadbiskup dr. Alojzije
Stepinac a sestra Marica joj je dala ime «Suradnice Krista Kralja». Za geslo ustanove
uzela je riječi iz Evanđelja „Dođi Kraljevstvo Tvoje“(Mt 10,10). Vođena apostolskim
žarom u širenju Kristova Kraljevstva u dušama, sestra Marica je mnogo putovala i pisala,
držala brojna predavanja i posvuda svjedočila za Krista. Papa Pio XII. Odlikovao ju
je 1943. god. crkvenim odličjem «Pro Ecclesia et Pontifice – Za Crkvu i Papu». Uz
brojne članke po mnogim časopisima, 1944. godine napisala je knjigu «Mladost vedrine»,
i time ostavila dragocjeno svjedočanstvo o svome katoličkom odgojnom radu među ženskom
mladeži. Zbog njezinih kršćanskih uvjerenja i velikog odgojnog utjecaja na mladež,
komunističke vlasti su je osudile na pet godina robije koje je od 1947. do 1952. provela
u zatvoru u Požegi. Na suđenju je hrabro uzviknula «Živio Krist Kralj, živio Papa,
živjela kršćanska Europa.» Svoj je životni put završila svetom smrću 8. listopada
1957. godine u Zagrebu. Pokopana je na zagrebačkom groblju Mirogoj. Don Žarko Brzić
1990. godine objavljuje njezinu biografiju pod naslovom «Nasmijano lice».